| Čudnije od fantazije - Jevreji u svetskim zbivanjima | |||||||||||||||||||||||
|
Čudnije od Fantazije Jevreji u svetskim zbivanjima
VII poglavlje
CIONISTIČKA STRUKTURA MOĆI U AMERICI
Sada već donekle možemo da razumijemo beskrupuloznu prirodu američkog cionizma. Međutim, još nešto moramo da razumijemo prije nego se vratimo na one Izraelce koji su igrali u parku za vrijeme terorističkog napada na Svjetski Trgovinski Centar. Čak ni sami Cionisti nisu nikada negirali svoj dugogodišnji uticaj u Americi. Ono što mora da nam bude jasno je da oni, ne samo da utiću na američku politiku – oni dominiraju njome. Ta dominacija im i omogućava izvodenje monstrouznih kriminalnih radnji, i istovremeno njihovo sakrivanje od očiju javnosti. Ova primjedba, da cionisti dominiraju u američkim medijima, u vladi, univerzitetima, u Holivudu itd. vrlo lako se može i dokazati.
Henry Ford je rekao ovo:
"Poslije izbora pojedinca ili grupe, ako se ne izrazi poslušnost jevrejskoj kontroli, odmah ćemo čuti o “skandalima”,” istragama” itd. koji će poslužiti za odstranjivanje neposlušnih. Obično, ljudi koji imaju “prošlost”, su često među najposlušnijima, dok će i oni najpošteniji biti lako slomljeni raznoraznim kampanjama režiranim tako da ih iskompromituju. Široko je poznato da Jevreji veoma vješto manipulišu i američkim izborima. Na kraju, bez ozira koji kandidat je izabran, oni već imaju dovoljno materijala protiv njega da ga diskredituju, ukoliko bi on prestao da bude poslušan." (1) Charles Lindbergh je rekao: “Najveća opasnost za ovu zemlju leži u jevrejskom vlasništvu nad filmskom industrijom, štampom, radijom, i našom vladom”. (2)
Admiral Thomas Moorer, Predsjednik US Joint Chiefs of Staff – za vrijeme Ronald-a Reagan-a, rekao je sljedeće: "Nikada nisam vidio nijednog od naših predsjednika da im se usprotivio (Izraelcima). To normalan čovjek ne može da shvati. Oni uvijek dobiju ono šta žele. Kad bi američki građani znali kakvu moć oni imaju nad našom vladom, odmah bi se digli na oružje. Naši građani stvarno pojma nemaju sta se događa" (3) Kad je gostovao u emisiji ABC-a “Susret s Narodom”, William Fulbright - US Senator i Predsjednik Komiteta za Inostrane Poslove – rekao je jednom ispred nacionalnog auditorijuma: "Izrael kontroliše američki Senat. Mi bi trebali da se malo više brinemo interesima Sjedinjenih Država. (4)
Bivši predsjednički kandidat Patrick Buchanan je rekao: "Kongres Sjedinjenih Američkih Država je teritorija pod izraelskom okupacijom” (5) Američki vjerski lider Billy Graham i President Richard Nixon jednom prilikom su imali sljedeću telefonsku konverzaciju, kao je bilo snimljeno na magnetofonskoj traci: GRAHAM: “Jevrejska opsada medija mora se zaustaviti, inaće ce ova država završiti u septičkoj jami”.
NIXON: "Stvarno vjeruješ u to?" Ne tako davno, U.S. Brigadni General James J. David, u jednom članku s naslovom: "Strastvena Veza sa Izraelom", je napisao:
"Postoji li i jedan kriminalni akt da Izrael može da učini, a da ne bude zaštićen od kritike Sjedinjenih Država? Ako postoji, ja to onda nisam vidjeo. I nisam to vidjeo ni kod Bušove administracije, ni kod Klintonove i ni kod ijedne druge, prije njih. Ali kad uzmete u obzir uticaj izraelskog lobija, njegove komitete za političku akciju i više od 41 milion dolara koje su dali Kongresu i Bjeloj Kući, je li ikakvo čudo onda što je Izrael zaštićen od bilo kakve sramote”?
U nešto više od 54 godine, Izraelci su počinili stvari koje se ni jedna druga nacija nebi usudila da čini, a da prođe nekažnjeno. Čak ni ovdje, u Americi, gdje još uvijek nije kažnjivo postavljanje “društveno neprihvatljivih” pitanja, svaka javna ličnost koja to učini podvrgava se odmah, od strane Jevrejskih organizacija i njima servilnih medija, kampanji blaćenja, intimidacije kao pokušaju uništenja njihove karijere i reputacije.” (7)
Dovoljno smo navodili druge, hadje da sada sami pogledamo neke činjenice cionističke kontrole: MEDIA: ABC, NBC, CBS, CNN, UPN, The Washington Post, The New York Times, The Wall Street Journal, The New York Daily News, Time Magazine, Newsweek, People Magazine, US News i World Report, kao i bezbroj drugih medijskih i holivudskih kompanija, je cionističko vlasništvo ili pod cionističkom upravom. (8) Jeste li primjetili kako holivudski filmovi stalno portretiraju Njemce i Arape kao fanatike i teroriste. Sada znate i zašto!
VLADA: AIPAC ( Izraelska lobistička agencija), kao i ADL, su najzloglasnije organizacije po vršenju političkog pritiska u Washington-u DC. Teškim političkim plaštom su takođe zaogrnute, a uz to veoma dobro i finansijski potkovane, cionističke grupe kao npr.: JINSA, Jevrejski Institut za Poslove Nacionalne Sigurnosti (Jewish Institute for National Security Affairs), ZOA, Cionistička Agencija Amerike (Zionist Organization of America), and AJC, Američki Jevrejski Kongres (American Jewish Congress.) Kako i sami priznaju, ove grupe su u stanju da zbace sa položaja bilo kog ministra ili senatora koji odbije da ispuni njihove zahtjeve. Većina kongresmena obeju političkih partija dobivaju prilično visoke donacije od AIPAC-a. Pišući za “Nacionalni Magazin”, novinar Michael Massing objašnjava:
“AIPAC je široko poznat kao najmoćniji lobi strane politike u Washington-u. Njegovih 60,000 članova posipaju članove Kongresa milionima dolara. Čak se i novinske kuće kao npr. the New York Times boje ovih jevrejskih lobističkih agencija. "To je stvarno užasno," kaže dopisnik jednog takođe velikog dnevnog lista. "Pritisak ovih grupa je stvarno nemilosrdan." (9)
PENTAGON: Pentagon je pod kontrolom tvrdokornog jezgra grupe cionističkih “krtica” predvođenih manijakalnim Richard-om Perle-om. Civilni Savjet za Odbrambenu Politiku (Defense Policy Board) ima veću kontrolu nad vojnim establišmentom nego Sekretar za Odbranu ili generali i admirali. U ovaj Savjet su uključeni i drugi cionisti kao npr. Kissinger, Cohen, Schlessinger, Adelman, Abrams, a ima i dosta ne-jevrejskih članova koji podržavaju Izrael i ekspanziju “Rata Protiv Terora”. Notorni i ratoborni Perle, kojeg zovu i "Princom Tame", je Predsjednik ovog Savjeta. (10) Perle je takode bivši direktor lista The Jerusalem Post i savjetnik u nekoliko izraelskih kompanija. Podsekretar za Odbranu, je Paul Wolfowitz, još jedan cionistički fanatik koji je kao tinejđer živio u Izraelu, i još uvijek ima familiju koja tamo živi. Podsekretar za odbrambenu politiku, Douglass Feith, je cionistički zaslužnik, čija advokatska kancelarija ima svoje ekspoziture u Izraelu.
Perle-ova pentagonska cionistička grupa, Wolfowitz , i Feith, zauzimaju 3 od 4 najviše civilne pozicije u američkim oružanim snagama. Karijeristički nitkovi i podlaci kao Condoleeza Rice i Donald Rumsfeld su ili pod njihovim uticajem, ili nemaju volje da se suprostave njihovim naporima za izazivanje Trećeg Svjetskog Rata. Perle - Wolfowitz-Feith banda čini fanatičnu ratnohuškaćku “vladu – u – vladi”. Zajedno sa ovim pentagonskim kospiratorima u istu ekipu spadaju i ortodoksni jevrejski cionisti kao i budući kandidat na predsjedničkim izborima 2004-te g., Senator Joseph Lieberman (D-CT), njegov partner u kriminalnim radnjama, senator John McCain (R-AZ), kao i masa drugih cionista, senatora, kongresmena, i medijskih ličnosti, koji su pod njihovom kontrolom. Jedan izraelski novinar po imenu, Ari Shavit, pravdavajući bezočno ponašanje svoje vlade prema Palestincima, tvrdi u vodećem izraelskom magazinu Ha'aretz, sljedeće:
"Mi vjerujemo sa apsolutnom sigurnošću, sada kada su Bjela Kuca i Senat u našim rukama zajedno sa Pentagonom i New York Times-om, da živote Arapa nećemo računati kao naše. Njihova se krv ne računa kao naša. Mi takođe vjerujemo sa apsolutnom sigurnošću da sada, kada imamo AIPAC (izraelski lobi) i Edgar-a Bronfman-a i Anti-Defamation League, mi imamo istinsko pravo da naložimo 400,000 Palestinaca da za 8 sati napuste svoje domove. Mi takođe imamo pravo da zaspemo bombama njihova sela, gradove i sva naseljena područja. Mi imamo pravo da ubijemo bez ikakve krivice. (11)
I sve ovo je kad samo malo zagrebemo sa površine cionističke moći. Uopšte nismo ni pomenuli moćne cionističke elemente koji dominiraju finansijama (Greenspan, Soros, Rothschild, Goldman, Sachs, Schwab, Warburg itd.), štamparskim agencijama, (Simon & Schuster, Newhouse Publications etc.) i akademskim svijetom. Kod ovakve nevjerovatne moći kontrole i zataskavanja događaja, da li je uopšte ikakvo čudo što se toliki broj američkih novinara, intelektualaca i političara plaši da priča o ovim stvarima?
Da li je onda ikakvo čudo što će bivši predsjednik Bill Clinton, gmižući ispred jednog jevrejskog auditorija patetično izjaviti sljedeće: "Izraelci znaju da ukoliko iračka ili iranska armija pređe rijeku Jordan, ja ću lično uzeti pušku, ući u rov i boriti se do svoje smrti” (12)
Nije nikakvo čudo što je Bill Clinton ovo izjavio prilikom priredbe organizovane od strane ženske cionističke dobrotvorne fondacije po imenu Hadassah Foundation. Hadassah (takođe poznata kao Esther) je žena heroj iz knjige Book of Esther, iz biblijsog Starog Testamenta. Ova priča govori planu žene po imenu Hadassah i njenog ujaka Mordecai-ja da se infiltrijaju kod perzijskog kralja Xerxes-a, i tako zadobiju politički uticaj, koji su onda iskoristili za uništenje jevreskih neprijatelja. Ja bih ovdje mogao da napišem još mnogo toga o cionističkoj moći u bankarstvu, akademskim institucijama, štampanju knjiga, međutim, želio bih da se vratim na one “vesele Izraelce”. Jesam li već do sada objasnio što sam htio da kažem?
Cionistički medijski bosovi
Sumner Redstone (VIACOM-CBS-MTV-UPN-BET), Michael Eisner (DISNEY-ABC), Norm Pearlstine (TIME), Walt Isaacson (CNN NEWS), Andy Lack (NBC NEWS),
Art Sulzberger (NY TIMES) Mort Zuckerman (U.S. NEWS AND WORLD REPORT & NY DAILY NEWS), nedavno preminula Katherine Meyer Graham (WASHINGTON POST), Peter Kann (WALL STREET JOURNAL), Steven Spielberg (HOLIVUDSKI REZISER)
Ostali značajniji medijski cionisti-milioneri za ispiranje mozga u Americi
Aaron Brown, Wolf Blitzer Mike Wallace Ted Koppel Barbara Walters
Jeff Greenfield Chris Wallace Morley Safer Larry King William Kristol Strip
VIII poglavlje “MESAR” SHARON
Znam. Znam. Hoćete da se vratimo na ono veselje Izraelaca 11-tog septembra. Međutim, moramo da pređemo još jednu lekciju koja je vrlo bitna, da bi dobili kompletnu sliku. Za vrijeme rata 1967-me Izrael je okupirao palestinske teritorije West Bank i Gazu. Trideset pet godina je prošlo odkako se taj rat završio, i još uvijek izraelska armija nastavlja sa ponižavajućom okupacijom ovih palestinskih teritorija. Te teritorije nisu dio onih koje je Izrael posjedovao kad je ta država osnovana i zvanično priznata od UN, 1948g.-ne. Ono čemu se Palestinci danas suprostavljaju nije konfiskacija njihove zemlje 1948-godine, nego izraelska okupacija nakon 1967-me godine. Ta okupacija podstiče ovaj današnji konflikt. Prije izbijanja sadašnjih nemira, većina Izraelaca je takode podržavala prestanak okupacije i pritiska na tim teritorijama. Yitzak Rabin je kao Predsjednik u svoje vrijeme učinio više napora nego bilo koji drugi predsjednik prije njega da dođe do konačnog mirovnog dogovora. 1990-te su bile mirne godine u Izraelu. Palestinski predsjednik Yasser Arafat i izraelski - Rabin skoro su ostvarili mirovni dogovor, u kome je Bill Clinton imao ulogu medijatora.
Ovo se nije svidjelo tvrdokornim cionistima čiji je krajnji cilj ekspanzija izraelskih granica. Nade za dugotrajniji mir su pokopane atentatom na izraelskog predsjednika Rabina, kada je ovaj prisustvovao jednom mirovnom skupu, 1995-te godine. Rabina nije ubio Arap, nego cionistički fanatik po imenu Yigal Amir. Amir je bio student prava na izraelskom Bar-Ilan universitetu. On je kasnije rekao istražnim organima da je djelovao “po božjem nalogu” i zbog toga nimalo ne žali, što je to učinio.(1) Amir, inteligentni student prava, žrtvovao je svoju ličnu budućnost u svrhu ispunjenja cionističkih ciljeva. (Kasnije nešto više o tome)
Iako je Rabin bio mrtav, Clinton je nastavio sa pritiskom na Israel da se napravi mirovni dogovor sa Arafatom. Ovo nimalo ne sugerira da je Clinton bio anti-cionista, čak naprotiv. Clinton-ovi prijedlozi i uslovi bili su više u korist Izraela, a i njegov kabinet je bio ispunjen prominentnim cionistima kao što su Sandy Berger (Savjetnik za Nacionalnu Bezbjednost), Madeline Albright (Sekretar Države), Robert Rubin (Sekretar Državne Blagajne) i William Cohen (Sekretar za Odbranu). Međutim u svom sebičnom I egomaničnom pohodu na Nobelovu nagradu za mir, Clinton je bio veoma uporan, što je bilo malo previše za cionističke paranoike. Dvije godine nakon Rabinovog ubistva, cionističke neo-konzervativne snage su uspjele da izbace iz kolosjeka mirovni proces, tako što su oslabili Klintonovu predsjedničku pozicuju pokretanjem postupka za opoziv u vezi seksualnog skandala sa Monikom Lewinsky. Sve ovo se odigravalo u režiji prominentne cionistkinje iz njujorških krugova Lucianne Goldberg.
Goldberg-ova je izmanipulisala Lindu Tripp nagovorivši je da tajno snima svoje privatne konverzacije sa Monikom Lewinsky. Kada su javno objavili magnetofonske snimke, ispostavilo se da je Clinton lagao u svom svjedočenju koje je prethodno dao pod zakletvom, u istrazi protiv njega na osnovu optužbe Paule Jones, da ju je seksualno ugrožavao. Onda se jednim veoma neobičnim potezom jedan od uticajnih senatora Demokratske partije distancirao od Clinton-a, proglašavajući ga nemoralnim, na sjednici Senata. Republikanci su odmah pohvalili ovog senatora za stavljanje moralnih principa na prvo mjesto, međutim senatorov glavni motiv bio je da oslabi Clinton-ovu poziciju. Ko je bio senator koji je pokušao da osramoti svog partijskog lidera? Niko drugi nego ortodoksni Jevrej i cionista, Joe Lieberman! (2)
Uticajni cionistički neokonzervativni novinari, kao npr. William Safire, William Kristol, Charles Krauthammer, and JJ Goldberg (sin Lucianne Goldberg!), inicirali su odmah “lovačku” hajku na Clinton-a, koji je iznenada postao toliko preokupiran savladavanjem ovog skandala, tako da se više nije mogao koncentrisati na Srednji Istok. Republikanci, iako nisu znali koje su snage u pozadini svega ovoga, vrlo brzo su se snašli i pridružili bandi za linčovanje korumpiranog i sada ranjivog predsjednika, koji se uvijek do tada činio nedodirljivim, iako je on i prije imao učešća u mnogo ozbiljnijim kriminalnim aktivnostima nego što je afera sa Monikom. Prva dama, Hilary Clinton javno je nazvala sve ovo “konspiracijom desničara” koja ima za cilj da svrgne njenog muža s vlasti. Mada je to bilo u sustini tačno, ona nije izabrala pravi termin, jer to nije bila “desničarska konspiracija”, nego “cionistička konspiracija” potpomognuta grupom republikanskih poltrona. Naravno, neko ko je na poziciji gospođe Hilary, ne smije se usuditi da javno kaže ovako nešto. Da je rekla, nikada ne bi bila izabrana za gradonačelnika new York-a, 2000-te godine.
Kad se ova tužna priča konačno završila, Clinton je ostao dosta oslabljen, Amerika osramoćena a jadna izmanipulisana Linda Tripp postala je cilj Clinton-ove “kletve”, tako da je uskoro ostala bez posla a zamalo nije i u zatvoru završila. Jedini pobjednici na kraju su ostali Lucianne Goldberg i izraelski glasnogovornici, koji su se sada osvetili Clinton-u što se usudio da primi palestinskog lidera Yasser-a Arafat-a u Bijelu Kuću, kao počasnog gosta. Tako je ovaj mirovni proces krenuo putem propasti.
Na čelu izraelska vlade danas sjedi jedna brutalna osoba koja je bila stalni počasni gost u Bijeloj Kuci, otkako je George Bush preuzeo predsjedničku funkciju, oktobra 2000-te godine. Njeno ime je Ariel Sharon. Sharon je bio onaj koji je ranih 80-ih organizovao nemilosrdno uništenje nekada veoma lijepe libanske prijestonice Beirut-a. Njegove fanatične pristalice u Izraelu nazivaju ga “Kralj Arik”, a kod Arapa je poznat kao mesar, terorista i ratni zločinac. Bilo je momenata kada se činilo da je Sharon pao u nemilost i kad se njegova karijera činila da je na izmaku. Njegova izolacija bila je rezultat masakra Palestinaca kojeg je Sharon organizovao 1982-ge godine, dok je bio izraelski Ministar Odbrane. Tad je bio primoran od strane samih izraelskih građana da podnese ostavku.
Sharon-ove trupe su blokirale izlaze iz izbjegličkih logora Sabra i Shattila kada je libanska milicija, u savezu sa izraelskom vojskom upala u ove logore, gdje je pobila više od 1,500 nenaoružanih palestinskih civila i silovala mnoge palestinske žene. (3). Iako su libanska milicija bili oni koji su ubijali, Ariel Sharon je bio taj koji je njima komandovao dok su izraelski vojnici blokirali izlaze i tako namjerno omogučili da se ovaj pokolj dogodi. Jedna od preživjelih osoba, koja je bila ranjena i silovana, otišla je u Belgiju i optužila Sharon-a za ratni zločin. Tri bivše vođe libanske milicije su se skupili da svjedoče protiv Sharona, krajem 2001 i početkom 2002-ge godine. Kratko prije nego sto su trebali da svjedoče, sva trojica su ubijena. Mossad je naravno negirao svaku vezu sa ovim atentatima. (4)
Kao što mu i priliči, Sharon je odmah počeo da brutalno terorizira palestinsko stanovništvo pod izgovorom “samoodbrane”. Naoružan i finansiran uz pomoć izraelski kontrolisanog američkog kongresa i uz podršku američke javnosti kojoj je mozak dobro ispran uz pomoć cionistički kontrolisanih medija, tako da ova smatra Izrael jadnom žrtvom Palestinaca, izraelska ratna mašina počela je sa sravnjuje sa zemljom palestinske kuće, što buldožerima, što bombama; nadalje da uništava maslinova stabla, ubija djecu, sprečava ambulantna kola da pomognu ranjenima, bombarduje bolnice, puca na strane novinare, doktore i mirovne aktiviste, maltretiraju trudne žene na kontrolnim tačkama, teroriziraju sveštenike i časne sestre, prekidaju snabdjevanje vodom palestinskih djelova teritorije, tuku one koji se opiru okupaciji, ubijaju 95-godišnju staricu, emituju pornografske emisije nakon što preuzmu palestinsku TV, postavljaju eksplozivne zamke za palestinsku djecu, i još mnogo, mnogo toga. Taj teror je toliko užasan, da je mnogo izraelskih vojnika koji su imali savjest napustilo armiju iz protesta ili odbilo da uzme učešća u ovoj opresiji. Više od 400 izraelskih vojnika je potpisalo tzv. “Hrabrost Odbijanja” peticiju, u kojoj razotkrivaju mnoge laži u vezi rata u Palestini, i gnušaju se Sharonove brutalnosti. (6) Neki od tih vojnika su završili i na lječenju usljed psihičkih trauma nastalih kao posljedica griže savjesti u vezi počinjenih nedjela nad Palestincima.
S obzirom na sva ova nedjela, američki političari, korumpirano sveštenstvo i novinari, - nisu se uopšte oglasili. Najgori od sviju su mentalno dearanžirani Američki Hrišćanski Fundamentalisti, koji bezuslovno podržavaju ovu izraelsku terorističku kampanju, i to zbog nekog navoda u Starom Testamentu. Ovi tragikomični “mentalisti” vjeruju da sam Bog želi da Jevreji posjeduju Palestinu i “On će nas blagosloviti ako mi blagoslovimo Izrael”. Milioni Falwell-ovih i Robertson-ovih robota stvarno slijepo vjeruju da ukoliko pomognu Izraelce, Isus će ih, kad se vrati, spasiti direktnom isporukom u nebo! Čovjek bi mogao da se zapita da li Mossad zna nešto o kakvim slatkim seksualnim tajnama ovih hipokritičnih propovjednika – multimilionera!?
Čudno je i kako cionisti, koji inače mrze katolike, manipulišu ovim evangelističkim ludama! Terorista Menachem Begin je čak poklonio Jerry Falwell-u mlazni avion 1979-te g.! (7) Organizator bombaškog napada na hotel King David i masakra u Deir Yassin-u (pogledaj 5-to Poglavlje) kasnije je nagradio Falwell-a nagradom “Vladimir Jabotinsky” za vrijeme jedne večernje ceremonije 1981-ve godine. Očigledno ovi čudni “mentalisti” nisu vjerovatno imali vremena da pročitaju Novi Testament gdje Isus Hrist priča o miru, ljubavi, milosrdu i bratstvu među ljudima “Mentalistima” možda ne bi bilo na odmet da pročitaju i Kuran, islamsku Svetu Knjigu. Vjerovatno bi se šokirali kad bi vidjeli da: · Muslimani smatraju Isusa Svetim Prorokom rođenim od Djevice Marije (za razliku od jevrejskog Talmuda, koji ga kleveće). · Kuran takođe naziva hrišćanske i hebrejske narode “božjim ljudima” i nalaže da se da se njihove zajednice zaštite i respektuju po islamskim zakonima. (tako je stvarno i bilo u cijeloj Otomanskoj Imperiji, tokom mnogih vjekova) · Pogrešno interpretirani termini kao “džihad" i "tuci bezbožnike" pojavljuju se u kontekstu samoodbrane od brutalnih napada kojima su rani Muslimani bili izloženi od strane paganskih arapskih kraljeva. Ali umjesto da koriste najveći božji dar, našu mogućnost da razmišljamo svojom glavom, “mentalisti” dozvoljavaju da jedan cionistički poltron, kao što je Jerry Falwell, razmišlja umjesto njih. Protiv američki sponzorisane izraelske ratne mašinerije, jedino što Palestinci mogu iz očajanja da poduzimaju, to je gađanje kamenjem i “samoubilačko bombaštvo”. Sa svakim ovim samoubilačkim aktom, Sharon dobija novi razlog za okupaciju novih teritorija. Krajnji plan ove cionističke igre je da na kraju istjeraju sve Palestince sa područja West Bank-a i Gaze, baš kao što su masakrima terorističke grupe Irgun, natjerali Arape da napuste Deir Yassin i mnoga druga arapska sela. Ova šema je poznata pod imenom “transfer”. Na putu za ostvarenje ovog plana bile su tri prepreke: 1. Moć svjetskog javnog mnenja. Prije 11/09/2001, palestinska borba za oslobođenje zadobila je simpatije mnogih ljudi u cijelom svijetu. 2. Moć izraelskog javnog mnenja. Većina Izraelaca je bila protiv 35-togodišnje okupacije palestinskih teritorija 3. Naftom bogati Irak, Saddam-a Hussein-a, koji je oduvijek pružao podršku Palestincima u njihovoj borbi za oslobođenje. Izrael je doživljavao Irak kao trn u svom tijelu. Kako bi samo bilo cionistima korisno kad bi se dogodio neki “INCIDENT”, koji bi naglo okrenuo američko i svjetsko mnenje protiv Arapa i na kraju uvukao Ameriku u rat protiv izraelskih neprijatelja. Kad bi se samo mogao opet da dogodi jedan “Pearl Harbour”! I dogodio se ……11/09/2001-ve godine! Da li vam je sada jasno zašto se onih 5 Izraelaca veselilo?
Cionistička rulja napada arapkinju dok izraelski vojnici ništa ne čine. A ovaj nevaspitani dječak će jednog dana vjerovatno biti dobar MOSSAD-ov agent.
Ali uporedo sa ovim pastor Jerry Falwell zapomaže: "Bože
blagoslovi Izrael (i moj mlazni avion,takođe!)"
CIPELAMA PROTIV U.S. ORUZJA!
Bozic 2002. očajni palestinski hrisćani konfrontirani u Betlehemu sa naoružanim izraelskim okupatorom ispred njihove crkve. Jer cionistima ništa nije sveto!
IX poglavlje
PRETHODNA UPOZORENJA
Dani koji su prethodili 11-tom septembru, bili su okarakterisani serijom upozorenja o usljedujućem terorističkom napadu uz pomoć komercijalnih aviona. Ovdje je vrijedno i pomenuti da su USA nekoliko mjeseci prije septembarskog događaja, obavjestile neke od svojih saveznika, o svojoj namjeri da vojno intervenišu u Afganistanu. Dvadest šestog juna 2001-ve godine, indijski list “News Insight” u članku Indija Reaguje, kaže:
“Indija i Iran će "potpomoći" US and ruske planove za "ograničenu vojnu intervenciju" protiv Taliban-a ako već dogovorene nove stroge ekonomske sankcije ne omekšaju afganistanski fundamentalistički režim. Indijski zvaničnici kažu da će Indija i Iran igrati ulogu “katalizatora” dok će se US i Rusija direktno boriti sa Talibanom, uz pomoć još dvije azijska zemlje, Tajikistan and Uzbekistan, da bi se linije Talibana pomakle nazad gdje su bile 1998-me godine, tj. na 50 km od mjesta Mazar-e-Sharief u sjevernom Afganistanu. Vojna intervencija će biti zadnja opcija, međutim već sada se vidi da će ona biti neizbježna.” (1)
Ova vjest o američkom vojnom angažovanju u Afganistanu objavljena mjesecima prije septembra 2001-ve godine u indijskim (2) i britanskim (3) publikacijama, nikada nije bila pomenuta u američkim medijima. Uz vojne planove, koji su pripremljeni još prije juna 2001-ve godine, jedino što je falilo to je bio neki “INCIDENT”, tako da se dobije opravdanje za vojnu akciju, odnosno “Rat Protiv Terorizma” u Afganistanu. Ovdje navodimo samo par upozorenja koja su prethodila tom terorističkom aktu: London Daily Telegraph je objavio sljedeću vijest 16 septembra 2001:
"Telegraph saznaje da su dvojica visokih eksperata Mossada, Izraelske vojne obavještajne službe, posjetila Washington u augustu, da upozore FBI i CIA-u o postojanju jedne terorističke čelije od najmanje 200 pripadnika, koja trenutno priprema neku veliku operaciju. Nisu imali detaljnijih informacija o tome šta tačno ovi planiraju da urade, međutim oni su povezali ovu zavjeru sa Osamom Bin Ladenom a rekli su i američkim zvaničnicima da postoje velike sumnje da je Irak takođe umješan u to” (4)
Da li vam sve ovo već miriše na namještaljku? Kako je moguće da je Mosad znao za postojanje grupe od 200 terorista, a da nije mogao da imenuje niti locira ijednog od njih? I da pogodnost bude veća, Bin Laden ovo priprema u saradnji sa Sadamom, iako su se oni međusobno oduvijek mrzili!? Franfurter Allgemeine Zeitung, (FAZ) jedan od najpoznatijih njemačkih listova je citirao njemačke obavještajne izvore koji su rekli da je Echelon elektronska špijunska mreža uputila američkim i izraelskim obavještajnim agencijama nekoliko upozorenja da se priprema otmica aviona i samoubilački napad na cilj u USA.(5)
Echelon je u stanju da prati sve elektronske komunikacije u svijetu. Uz pomoć od oko 120 satelita, Echelon je dizajniran da usisa enormnu količinu podataka koristeći se tehnikom ključnih riječi. (6) List San Francisco Chronicle je izvjestio 12 septembra da je Gradonačelnik San Franciska, bivsi Predsjednik kalifornijske skupštine, Willie Brown obavješten 8 sati prije napada da bude veoma oprezan u vezi svakog putovanja avionom 11-tog septembra. (7)
U svom izdanju 24 septembera, 2001, Newsweek otkriva sljedeće: “Prije tri sedmice bilo je još jedno upozorenje o iminentnom terorističkom napadu… 10 septembra, Newsweek je saznao da je grupa pentagonskih zvaničnika iznenada otkazala planove za putovanje sljedećeg jutra, očigledno iz sigurnosnih razloga..“. (8)
"Pentagonovi službenici su otkazali let 11-og septembra"
ODIGOVI službenici primili poruke upozorenja
Aha! Da li su možda neki od ovih neimenovanih vrhovnih službenika Pentagona, možda oni cionistički direktori Savjeta za Odbrambenu Politiku (Defense Policy Board), o kojima smo već ranije pričali? Ako su ovi zvaničnici bili dovoljno uplašeni da ne lete tog dana, zašto Pentagon nije uzbunio vazduhoplovne snage? Zašto so vazduhoplovne snage tako sporo reagovale 11-tog septembra, ako su već znale o ovoj pretnji?
Takođe, 27 septembra, The Washington Post je objavio da su dva službenika izraelske kompanije Odigo (koja ima svoja predstavništva takođe u New York-u) primila upozoravajuće poruke (“instant message warnings”) samo 2 sata prije napada. Ovdje je jedan izvod iz tog lista: “Sluzbenici “instant-messaging” kompanije Odigo, danas su potvrdili da su dva njihova radnika dobila tekst- poruke-upozorenja u vezi napada na Svjetski trgovinske Centar, 2 sata prije nego što su teroristi obrušili avione na ove poznate njujorške nebodere.” (9) Neposredno nakon napada, radnici kompanije Odigo su obavjestili svoju upravu o porukama koje su dobili. Izraelska služba obezbjeđenja kao i FBI su odmah informisani. Ništa više se o ovome dogadaju kasnije nije pomenulo. Mislim da se sa sigurnošću može reći da, “Islamski Teroristi” ne bi bili baš toliko brižni da šalju upozorenje o svom napadu službenicima neke bezvezne izraelske kompanije!
X poglavlje SEPTEMBARSKA ŽURKA
Da se sada malo podsjetimo šta smo do sada saznali. Jasno smo utvrdili da su cionisti imali ključnu ulogu u uvlačenju Amerike u 2 svetska rata. Jasno smo utvrdili da cioniste nije briga što Amerikanci (i drugi) ginu, kad se radi o protežiranju njihovih ciljeva. Utvrdili smo i to da su Cionisti u prošlosti često napadali Amerikance da bi za to optužili Arape. Utvrdili smo i da su Cionisti spremni da čine neopisivo brutalna zlodjela i genocid. Utvrdili smo da se američki političari boje cionističke mafije … Saznali smo i to da je nekoliko ljudi bilo upozoreno na onaj teroristički akt prije nego što je on izveden.
I što je najvažnije od svega, vidjeli smo i to da ako neka od nevjerovatnih vijesti i ugleda svjetlost dana Cionisti su u stanju da ju veoma brzo zataškaju. Sada, kada smo svjesni svih ovih činjenica, lako možemo i da zaključimo zašto su ona petorica Izraelaca koja su proslavljala septembarski napad na STC bila onako sretna, oni su znali da će sada Amerikanci pruziti bezuslovnu podršku Izraelu i da ce početi fanatično da mrze Muslimane, Palestince i ostale Arape.
Na sam dan napada, kada su pitali bivšeg predsjednika Izraela Benjamin Netanyahu-a kakve će implikacije ovaj teroristicki akt imati na odnose između USA i Izraela, on je brzo odgovorio: “To je veoma dobro …..Mislim….nije dobro….ali ovo će proizvesti dosta podrške i simpatije (za Izrael)" (1) Ne samo da su ovi napadi proizveli dosta podrške i simpatije za Izrael, oni su doveli i do naglog porasta mržnje Arapa i Muslimana. U danima koji su uslijedili dogodilo se mnogo napada na nedužne Muslimane (od kojih su neki imali veoma tragičan ishod!). Mržnjom zapaljeni uz pomoć cionističkih medija, naslini i neodgovorni američki leminzi napadali su čak i indijske Hinduse!
Petorica bivših pripadnika izraelske armije (Mossad), čak su izveli i javnu priredbu. Policija je primila nekoliko telefonskih poziva od ljutih građana New Jersey-a koji su se žalili na ljude “srednjo-istočnjaćkog izgleda) sa bijelim kombijem što proslavljaju i snimaju nesreću. Svjedoci su ih vidjeli kako slave u Liberty State parku. Nešto kasnije, još neki svjedoci su javili kako su vidjeli ove kako slave na krovu jedne zgrade u Weehawken-u. Jedan misteriozni anonimni telefonski poziv naveo je organe vlasti i da zatvore sve njujorške mostove i tunele. Anonimna osoba je javila dispečeru centrale (na telefon: 9-1-1) da grupa Palestinaca upravo sastavlja bombu u jednom bijelom kombiju ii kreće se prema tunelu “Holandija”. Ovdje je originalni transkript od NBC News:
Dispečer: Jersey City policija. Osoba: Halo, vidim bijeli kombi sa dvije ili tri osobe unutra, izgledaju kao Palestinci i voze se oko zgrade. Kombi se kreće prema Holland tunelu, vidio sam čovjeka kako sastavlja neku spravu kod aerodroma u Newark-u, i obučen je kao šeik.
Dispečer: Kako je obučen? (Zašto je ova anonimna osoba specifično naglasila da su ovi “Arapi” bili Palestinci? Kako je ona mogla to da zna?Palestinci se obićno oblače u zapadnjačkom stilu i ne nose “šeićke odore”).
Most GEORGE-A WASHINGTON-A. MOSSAD-ov cilj?
Prema ABC-u 20/20, kada je kombi sa “veselim Izraelcima” bio zaustavljen od strane policije, prvo što je njegov vozač (Sivan Kurzberg) prozborio bilo je: "Mi smo Izraelci. Mi nismo vaš problem. Vaši problemi su naši problemi. Palestinci su vas problem." (3) Policija i FBI agenti su postali sumnjičavi kada su pronašli skalpele za rezanje kartona (iste onakve kakve su navodno koristili otmičari aviona), 4700$ u kešu sakrivene u carapi, i strane pasoše. Policija takođe izjavila za Bergen Record da su psi trenirani za otkrivanje eksploziva takođe dovedeni do kombija i da su se ponašali kao da su nanjušili eksploziv. (4) Izraelski vojni radio je takođe objavio kako je jedan bjeli kombi zaustavljen, kada se približio mostu (George Washington Bridge) i da je u njemu pronađena bomba. Ovdje je ono što je Jerusalem Post objavio 12 septembra 2001: “Američke snage bezbjednosti zaustavile su prošle noći vozilo-bombu na Mostu George-a Washington-a…
“Kombi, pun eksploziva, zaustavljen je kada se približio rampi na mostu. Zvanični organi sumnjaju da su teroristi namjeravali da dignu u zrak glavni prelaz iz New Jersey-a u New York, armijski radio je izvjestio.” (5) Jerusalem Post, September 12, 2001, Car Bomb found on George Washington Bridge Izraelski Armijski Radio je vjerovatno znao o ovoj zavjeri, jer su bivši pripadnici izraelske armije (Mossad) bili oni koji su ovo i organizovali. Naravno, radio nije otkrio koje su narodnosti bila osumnjičena lica iz kombija. Slušaocima je ostavljeno da sami zaključe kako se jedino moglo da radi o Arapima. Ono što veoma intrigira je da su ABC's 20/20, (6) the New York Post, (7) i the New Jersey Bergen Record (8) jasno i nedvosmisleno objavili da je bijeli kombi sa Izraelcima zaustavljen kod rampe na ruti br. 3, autoputa, koja vodi direktno do Lincoln tunela.
Dok su Izraelski Armijski Radio i Jerusalem Post (pogledaj # 5), Izraelske Nacionalne Novosti (Israeli National News, Arutz Sheva) (9) , i Yediot America, (10) objavili takođe jasno i nedvosmisleno da je bijeli kombi sa Izraelcima zaustavljen na rampi autoputa koji vodi prema Mostu George-a Washington-a, koji se nalazi nekoliko milja sjeverno od Lincoln tunela.
Čini se da su u stvari ukupno 2 bijela kombija bila u pitanju, svaki zaustavljen na jednoj od ovih saobračajnica. Ovo ne objašnjava samo oprečne izvještaje u vezi tačne lokacije gdje su ovi uhapšeni, nego i to kako je toliko mnogo svjedoka vidjelo ove da slave na nekoliko različitih mjesta. To takođe objašnjava zašto su the New York Post i Steve Gordon (advokat petorice Izraelaca) prvobitno pomenuli hapšenje tri osobe a onda to kasnije promjenuli u ukupno 5 osoba. Najverovatnije je kombi sa eksplozivom trebao da ostane parkiran na mostu, dok bi drugi služio za bijeg ove petorice terorista. Ovdje primjećujemo i da su ovi kombiji bili prilično daleko od transverzale koja prolazi kroz Holland tunel, kuda je prvi anti-palestinski anonimni “dojavljivač” pokušao da navede policiju. Klasičan način dezinformisanja.
Odavdje, cijela ova priča postaje jos sumnjivija. Ovi Izraelci su radili za jednu transportnu kompaniju iz Weehawken-a, pod imenom “Urban Moving Systems”. Jedan američki radnik koji je radio za ovu kompaniju izjavio je za Bergen Record da su večina radnika kompanije Izraelci i da su svi mahom zbijali šale na temu ovog terorističkog napada. Radnik koji je odbio da kaže svoje ime rekao je: "Dok sam ja plakao, oni su zbijali šale, što mi je stvarno smetalo." (11)
Nekoliko dana nakon terorističkog napada, vasnik kompanije “Urban Moving Systems”, Izraelac, Dominick Suter, zatvorio je kompaniju i pobjegao u Izrael. On je bio u tolikoj žurbi da napusti Ameriku, da je ostavio namještaj, koji je pripadao njegovim mušterijama, zaključan u magacinu firme. (12) Kasnije je bilo potvrđeno da su ova petorica bivših pripadnika izraelske armije, u stvari bili Mosadovi agenti. (13) Oni su bili zadržani u zatvoru nekoliko mjeseci, prije nego što su ih otpustili, bez ikakve buke. Neke od njih su držali i u samicama oko 40 dana. (14) Čovjek ne mora da bude Sherlock Holmes da bi povezao sve ovo u vezi ponasanja Mosadovih agenata. Ovo je najlogicniji scenario: 1. “Radnici” izraelske transportne kompanije veselili su se jer su proslavljali uspješno izvršenje jedne od najvećih špijunskih operacija izvedenih u svjetskoj istoriji. · 2. Jedan od njih, ili neki od njihovih saradnika, nazvao je policiju i prijavio “palestinske teroriste kako pripremaju bombu u bjelom kombiju” i krecu se prema Holand tunelu. · 3. Nakon što su tako ovim telefonskim pozivom već unaprijed okrivili Palestince, Mosadovi agenti su krenuli prema mostu George-a Washington-a, gdje su trebali da ostave kombi sa eksplozivom i pobjegnu sa drugim kombijem, koji je takođe pripadao firmi Urban Moving. · 4. Medutim, policija je mudro reagovala zatvaranjem svih mostova i tunela, a ne samo Holland tunela. Ovaj potez policije neočekivano sprećava ostvarenje Mosadovog plana, dovodi do hapšenja njegovih agenata, nakon koga usljeđuje 40-to dnevna istraga. · 5. Da bi zataškalo ovaj događaj, Američko Ministarstvo Pravde opkoljava i hapsi 1000 Arapa u vezi bespravnog boravka u zemlji. Tako se odvlači pažnja sa uhapšenih Izraelaca, oni postaju manje sumnjivi jer vlada i medija mogu sada da objasne kako su ovi uhvaćeni greškom u istu mrežu zajedno sa Arapima, u vezi kršenja imigracionog zakona. · 6. U toku idućih nekoliko mjeseci vrhuška Ministarstva Pravde i FBI-ja postepeno odguruje u stranu FBI agente nižeg ranga, koji su bili u vezi sa ovom istragom, i tiho, bez ikakve buke, pušta na slobodu izraelske agente.
Cionistički kontrolisana medija su od samog početka ignorisala ovu “izraelsku vezu”. Odmah nakon septembarskog napada, medija su se obrušila kao po komandi, na Bin Ladena. Televizijski komentatori – “eksperti” , počeli su neprestano da hrane kontuzovanu američku publiku propagandom najniže vrste. Rečeno nam je da nas je Bin Laden napao jer on mrzi slobodu i demokratiju. Da nam Muslimani zavide na našem bogatstvu i da nam još uvijek nisu oprostili za Krstaške Ratove, čak i da su uvrijeđeni što Britney Spears vrcka svojim dupetom i sisama gdje god stigne! Nevjerovatno ali istinito, milioni medijima opsjednutih Amerikanaca su progutali ovu teoriju o nekom “sudaru civilizacija”! Leminzi se nisu čak ni potrudili da makar malo prožvaću ovo cionističko sranje, nego su sve to skupa odjednom progutali, u paketu!
Međutim, Bin Laden je odlučno odbio da ima ikakvog udjela u ovom napadu i odmah je sugerisao da je napad na STC, 11 septembra, orkestriran od strane Cionista. BBC je objavio Bin Laden-ovu izjavu: "Ja nisam učestvovao u septembarskom napadu na USA, niti sam išta znao o tome. U USA postoji vlada unutar vlade. Amerika treba da potraži počinioce ovoga akta unutar sebe same, među ljudima koji žele da naprave od ovog vijeka - vijek sukoba između Islama i hrišćanstva. Pitajte svoju tajnu vladu ko je počinio taj napad…američki sistem je pod totalnom kontrolom Jevreja, kojima je na prvom mjestu Izrael, a ne Amerika. " (15)
NETANYAHU: “Napadi će stvoriti podršku za Izrael.”
Jeste li ovu Bin Ladenovu izjavu ikada imali prilike da čujete na večernjim vijestima? Do dan danas jedini dokaz protiv njega je jedna veoma sumnjiva i sa jedva čujnim tonom video traka, na koju je cionističko dominirani Pentagon čisto slučajno natrapao u Afganistanu. Kakva sreća! Dok, s jedne strane, dokaza za vezu između Al Qaeda-ine “terorističke mreže” i tog terorističkog akta – nema; s druge strane, postoji brdo dokaza koji navode na to da je cionistička mafija u punom pogonu podmetanja krivice Arapima za terorističke akte na području Amerike.
|
|||||||||||||||||||||||
|
|
Nakon
skoro 20 godina političkog egzila, Sharon se vraća u oktobru 2000
zadajući posljednji udarac mirovnom planu. Znajući koliko ga
Palestinci mrze zbog njegove uloge u masakru 1982-ge godine, Sharon
se pojavio sa grupom vojnika ispred hrama Mount 
OAKVE
SLIKE NEĆETE VIDJETI NA CNN-u! 
NEWSWEEK-ov
novinar EVAN THOMAS:
Ovaj telefonski poziv je bio i glavni razlog zašto je policija
izdala znak upozorenja (“Be-on-the-Lookout”) i potjernicu za bijelim
kombijem koji se kretao iz New Jersey-a prema gradskim mostovima i
tunelima. Kad su zaustavili kombi koji je upravo odgovarao opisu ,
sumnjive osobe “srednjoistočnjaćkog” izgleda su uhapšene i privedene
na saslušanje. Možete samo zamisliti kako su policijski službenici
bili iznenađeni kada se ispostavilo da su ove osobe bile - Izraelci!
Levo: BIN LADEN “ja nisam učestvovao.”
