Predhodna strana

Arhiepiskop Cetinjski mitropolit crnogorsko - primorski u intervjuu za “dan”

Amfilohije: Nezavisnost Kosova je bure baruta

UNMIK prikriva pred međunarodnom javnošću neuspjeh svoje misije, podržavajući time rješenje budućeg statusa Kosova i Metohije koje bi se nesumnjivo negativno odrazilo, kako na Srbiju u cjelini tako i na samo Kosovo, ali i na sav balkanski region i šire

Donošenje rješenja statusa Kosova i Metohije, koje je predviđeno do kraja ove godine, srpski narod i Crkva u ovoj srpskoj pokrajini iščekuju lišeni čak i prava na život, ocijenio je u intervjuu za “Dan” arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Mitropolit, koji je ujedno i egzarh Svetog trona pećkoga, upozorava da bi eventualno davanje nezavisnosti pokrajini bilo pogubno, te da bi predstavljalo preduslov za konačno etničko čišćenje pravoslavnih Srba sa njihovih vjekovnih prostora.

~ Koliki je i kakav značaj Kosova i Metohije za duhovno biće srpskog naroda danas?
- Kosovo i Metohija su bili i ostali vertikala i horizontala, pamćenja, zrelosti, istorijskog rađanja i sazrijevanja pravoslavnog srpskog naroda. Na Kosovu ne samo što je srpski narod duhovno, državotvorno i kulturno stasao, nego je na njemu i kroz njega ušao u zajednicu istorijskih plodonosnih naroda. Ono što je Jerusalim za Jevreje, Rim za Italijane, Kremlj za Ruse, to je Kosovo za pravoslavne Srbe.

~ U kojoj mjeri su danas ugroženi životi pripadnika SPC i svetinja na Kosovu?
- Crkva, narod i njegove svetinje već šest vjekova se nalaze na krstu raspetog Kosova. To raspeće, sa malim izuzetkom između dva svjetska rata, traje neprekidno do dana današnjega. Ono se pojačalo od 1999. godine novim izgonom stotina hiljada pravoslavnih Srba, rušenjem preko 150 hramova, bombardovanjem NATO pakta, ubistvima i kidnapovanjima hiljada ljudi, među koje su ubrojani i jeromonah Stefan i monah Hariton. Na Kosovu je novo samo novo stradanje i obnovljenje raspeća. Lišeni svih prava, posljednjih godina mnogi pravoslavni žitelji na Kosovu su lišeni i samog prava na život.

~ Kakav je odnos međunarodnih snaga prema njima?
- Međunarodne snage, obavivši bombardovanje 1999. godine na krilima “Milosrdnog anđela”, i uzevši prinudno pod svoj protektorat Kosmet, u ovom trenutku predstavljaju jedinu bezbjednost preostalog nealbanskog življa na Kosovu i Metohiji, kao i svetinja na njemu. Nažalost, UNMIK i neki od najodgovornijih organa zaduženih od UN za obezbjeđenje ljudskih prava i rješenje kosovskog pitanja u dobroj mjeri prikrivaju pred međunarodnom javnošću neuspjeh svoje misije, podržavajući time rješenje budućeg statusa Kosova i Metohije koje bi se nesumnjivo negativno odrazilo, kako na Srbiju u cjelini tako i na samo Kosovo, ali i na sav balkanski region i šire.

~ U postojećim okolnostima koje bi, prema Vašem mišljenju, bilo najoptimalnije političko rješenje za Kosovo, koje bi ujedno garantovalo i bezbjednost narodu, sveštenstvu i svetinjama SPC?
- Najoptimalnije rješenje za Kosovo, saglasno Božjoj i ljudskoj pravdi i međunarodnom pravu, bilo je i jeste da ono ostane sastavni dio Republike Srbije sa najvišom mogućom autonomijom, uz garantovanje svih ljudskih prava svim njegovim stanovnicima. Davanje Kosovu nezavisnosti pretvoriće ga u dugoročno bure baruta ne samo za Balkan nego i za čitavu Evropu. Nastranu što bi to bio preduslov za konačno etničko čišćenje pravoslavnih Srba sa tih vjekovnih njihovih prostora, žile kucavice njihovog istorijskog bića. Slični istorijski presedani na prostorima Balkana, Male Azije, djelova Afrike pokazuju da bi to prouzrokovalo i uništenje, bez obzira na sve međunarodne garancije, sveukupnog duhovnog i kulturnog hrišćanskog nasljeđa na Kosovu i Metohiji.

~Koliko je dosad urađeno na obnovi porušenih crkava i manastira?
- Urađeno je veoma malo. Nadati se da će sa međunarodnom zajednicom dogovoreni projekat obnove bar nekih porušenih svetinja i objekata martovskim pogromom 2003. biti ostvaren. No, zabrinjava novo rušenje i skrnavljenje hramova koje se događa skoro kontinuirano.

~ Na koji način se prikupljaju sredstva za obnovu?
- Za tu obnovu su predviđena sredstva međunarodne zajednice u saradnji sa Crkvom i privremenim kosovskim organima vlasti, ali se ona tiču samo porušenih hramova i zgrada martovskim pogromom, a sve ono što je ranije srušeno - ostaje, zasad, van tog projekta. U tom cilju Crkva očekuje pomoć prvenstveno Republike Srbije, ali i od svih institucija i ljudi dobre volje u svijetu.

Opasnost od dvostrukih aršina

~ Da li predstavnici međunarodne zajednice na pravi način razumiju i uvažavaju značaj Kosova i Metohije za srpski narod?
- Prema onome što su predstavnici međunarodne zajednice dosad uradili i preduzeli po pitanju razrješenja ovog problema, i po namjerama nekih međunarodnih centara moći koje su na vidiku, ne bi se moglo reći da su glavni faktori međunarodnog odlučivanja potpuno svjesni složenosti ovog pitanja i da se ne nalaze u opasnosti primjene dvostrukih aršina u pripremi konačnog statusa Kosova.

S.POPOVIĆ

  Štampa