|
Likvidacije
o kojima se u Hrvatskoj
dugo ćutalo
Vukovarske
žrtve i Merčepovi zločini
 Na
popisu je devedeset dvoje Srba stradalih 1991. godine, tvrdi
predsednik Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica iz
tog grada
VUKOVAR, maja
(Od našeg stalnog dopisnika)– „Na našem su popisu 92 lica
srpske nacionalnosti nestala 1991. godine u Vukovaru. Od toga je 60
civila”, izjavila je za „Politiku” Ružica Spasić, predsednik
Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica iz Vukovara.
Broj nestalih se, inače, prema raznim izvorima, kreće od 20 do 120.
Haški sud barata sa 29 nestalih, a hrvatske novine su pre nekoliko
godina objavile podatak od 120 Srba koje je u njihovom gradu
„progutala noć”.
Od nestanka tih ljudi kao glavni organizator zločina pominje se
Tomislav Merčep, a rastegljive brojke Ružica Spasić tumači
nejednakim tretmanom prema žrtvama jer zvaničnike tačna evidencija o
nestalim Srbima ne interesuje. Naša sagovornica kaže da nije
istražen nestanak srpskih civila sa šireg osječkog područja.
„Barata se samo brojkama iz grada Osijeka koje su povezane sa
slučajem Glavaš, a o okolnim selima se uopšte ne govori”, upozorava
Ružica Spasić.
Spasićeva je pomenula i neka konkretna imena među vukovarskim
žrtvama: Slavka Miodraga, Vladu Skeledžiju i Mladena Mrkšića. Prva
dvojica su odvedena iz svojih domova u noći između 30. i 31. jula
1991. godine i završili su u Dunavu, a ekshumirani su na novosadskom
groblju. Mladen Mrkšić, bivši direktor „Vupika”, odveden je ispred
poslovne zgrade, 30. jula 1991. godine i do danas nije poznato šta
se sa njim dogodilo. Nestao je i sin Ružice Spasić, Dražen. Ali ne u
Vukovaru, nego u Lici. Imao je tada 23 godine. Oko 800 mladića iz
istočne Slavonije mobilisano je 1995. godine i poslato na područje
Korenice gde ih je zatekla hrvatska vojna operacija „Oluja”. Dugo se
za njenog Dražena ništa nije znalo dok nije pronađen nakon
ekshumacije na groblju u Gračacu. Potom je utvrđeno da je imao jednu
prostrelnu ranu na nozi, jednu na ruci i jednu na slepoočnici.
„Likvidiran je pored jednog koreničkog potoka odakle je prevezen na
gračačko groblje gde je i sahranjen”, podaci su do kojih je Ružica
uspela da dođe.
U vreme prvih ubistava srpskih civila, poverenik hrvatske vlade za
Vukovar Marin Vidić Bili poslao je izveštaj hrvatskoj vladi,
predsedniku države i rukovodstvima najuticajnijih hrvatskih
stranaka. Hrvatski MUP je tada poslao specijalce u Vukovar da uhapse
Tomislava Merčepa. Prebačen je helikopterom u Zagreb, ali je ubrzo
pušten iz zatvora. „Pušten je na intervenciju odozgo”, izjavio je
tada ministar unutrašnjih poslova Ivan Vekić, koji je Merčepu bio
neposredno nadređeni.
Na zločine u Vukovaru hrvatski državni vrh upozoravao je i načelnik
vukovarske policije Ferdinand Jukić koji je nešto kasnije u Zagrebu
jedva izbegao dva atentata. Sumnja se da su hteli da ga ubiju
Merčepovi ljudi bojeći se njegovog svedočenja. Nakon puštanja Merčep
je – odlukom hrvatske vlade postao Vekićev pomoćnik i komandir
jedinice rezervnog sastava MUP-a čiji su pripadnici zatvarali i
mučili Srbe u jednoj hali zagrebačkog Velesajama i otuda ih odvozili
na likvidacije u Pakračku poljanu, a nekolicina od njih učestvovala
je i u likvidaciji familije Zec.
Na suđenju optuženima za likvidaciju familije Zec, izložen žestokim
pritiscima Merčepovih saboraca, tužilac Ante Nobilo dao je ostavku.
Zamenio ga je Tihomir Rubeža. Kasnije je utvrđeno da je toj farsi od
suđenja najviše doprineo tadašnji državni tužilac Vladimir Šeks,
sada predsednik Hrvatskog sabora. On je sabotirao istražni postupak
i omogućio saslušanje osumnjičenih bez prisustva njihovih advokata.
Mnogo kasnije Šeks je priznao šta je uradio. Izjavio je: „Sramim se
zbog toga”.
Optuženi Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak, Snežana Živković
i Josip Rimac nakon neuspelog sudskog procesa pušteni su iz zatvora.
Kasnije su Suljić, Mikola i Rimac ipak osuđeni: prvi je dobio 10,
drugi sedam, a treći pet godina zatvora. I to za ubistvo dva Srbina
u Pakračkoj poljani i svoja dva saborca Hrvata.
Hrvatske novine su, međutim, pisale da su na području Pakračke
Poljane ubijena i 22 seljaka srpske nacionalnosti iz obližnjeg sela
i da je u podrumu jedne kuće streljano 16 ljudi, a ta kuća je, prema
istim izvorima, minirana. Žrtve su zatrpane i, izgleda, do sada nije
bilo istrage o tim zločinima. Suljiću je, inače, hrvatski Vrhovni
sud upravo juče kaznu povećao sa 10 na 12 godina, a kaznu protiv
Mikole poništio i dao nalog za novo suđenje. U zavoru je jedino
Rimac, dok ostala dvojica još nisu uhapšena iako je za njima odavno
raspisana poternica.
Milan Jakšić
(Foto iz zagrebačkog „Globusa”)
Hrvatski političari osumnjičeni za zločine 1992.
Optuženi
čelnici HDZ-a
ZAGREB
– Vojno tužilaštvo u Beogradu podiglo je pre 14 godina, usred rata,
optužnice protiv Branimira Glavaša, Tomislava Merčepa, Vladimira
Šeksa i tadašnjeg hrvatskog ministra unutrašnjih poslova Ivana
Vekića, zbog podsticanja na genocid i oružanu pobunu, objavio je
„Večernji list”.
Dok
se u Hrvatskoj otvaraju istrage protiv poznatih političara,
osumnjičenih za ratne zločine, hrvatskoj javnosti je to potpuno
nepoznato, naveo je zagrebački dnevnik.
List
tvrdi da su optužnice podignute protiv još 40 Hrvata, uglavnom iz
Borova naselja, koji su, na podstrek Glavaša, Šeksa, Merčepa i
Vekića, činili ratne zločine.
Glavaš je „Večernjem listu” lično uručio primerak optužnice, kojom
se, kako je rekao, prema rečniku haškog prava, stavlja na teret
udruživanje radi sprovođenja zločinačkog pothvata.
Optužnica koju je 11. avgusta 1992. u Beogradu potpisao zamenik
vojnog tužioca, kapetan prve klase Rajko Jelušić, u Glavaševoj se
arhivi nalazi godinama, a ovih je dana na nju „naleteo” pripremajući
se za susret sa zagrebačkim istražnim sudijom Zdenkom Posavcem,
predviđen za 1. juna.
Glavaša je optužen zbog lične i komandne odgovornosti za mučenje i
ubistva srpskih civila u Osijeku, 1991. godine, zbog čega je državno
tužilaštvo potkraj aprila zatražilo pokretanje krivičnog postupka
protiv njega.
Šeksu
i Vekiću se stavlja na teret da su se, kao poslanici u Saboru, a
Glavašu i Merčepa da su, kao sekretari za narodnu odbranu u Osijeku
i Vukovaru, 1991. godine zalagali za uništenje srpske nacionalne
grupe na prostorima Hrvatske, kao preduslov za stvaranje samostalne
i nezavisne države Hrvatske.
U
optužnici se za svu četvoricu ističe i da su bili čelni ljudi HDZ-a
za Slavoniju.
Vojno
tužilaštvo bivše Jugoslavije optužilo ih je za zastrašivanja,
smenjivanja, iseljavanje i fizičku likvidaciju Srba, ističući da su
postupali u potpunom skladu sa smernicama najviših organa hrvatske
vlasti.
Da bi
ostvarili ciljeve, oni su ukazivali na neophodnost nabavke oružja i
vojne opreme, stvaranja vojnih formacija i pokretanja oružanih
akcija protiv oružanih snaga SFRJ.
Ratne
operacije hrvatskih snaga u optužnici su opisane kao agresija na
Jugoslaviju, a Glavaš, Merčep, Šeks, Vekić i još 40 ljudi, optuženi
su i za rušenje ustavnog poretka.
Za
četvoricu poznatih političara predloženo je suđenje u odsutnosti,
dok je za ostalih 40 Hrvata s optužnice navedeno da su u pritvoru.
Optužnica tih 40 osoba tereti za ubistva Srba u Vukovaru i okolini,
i to na osnovu svedočenja očevidaca, uglavnom izbeglih Srba i nalaza
obdukcije.
Glavaš kaže da ga nikad nije zanimalo što se dogodilo s optužnicom i
da li je postupak pred Vojnim sudom u Beogradu ikad vođen i priveden
kraju, piše „Večernji list”.
Tanjug
|
