%@ Language=JavaScript %>
Demokratska stranka Srbije saopštila je povodom objavljivanja snimka da oni koji su izdavali takva naređenja moraju biti najhitnije privedeni, saslušani i protiv njih poveden postupak. Portparol DSS-a Andreja Mladenović rekao je Srni da je neverovatno da Haški tribunal ranije nije preduzeo određene mere, dodavši da postoji kliše da su samo Srbi činili zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Portparol Demokratske stranke Jelena Marković izjavila je Tanjugu da ta stranka traži od pravosudnih organa BiH da pokrenu krivične postupke i da procesuira sve ratne zločine. Generalni sekretar SRS-a Aleksandar Vučić ocenio je da najnoviji snimci na kojima se vidi ratni komandant 503. brigade Petog korpusa Armije BiH Hamdija Delalić kako vojnicima naređuje uništavanje sela, silovanja i ubijanje pokazuje "nacističku prirodu režima Alije Izetbegovića i šta bi bilo sa Srbima da se nisu branili". - To je gore od onoga što su Hitlerovi sledbenici činili protiv Jevreja, Srba, Roma ili pripadnika bilo kojeg drugog naroda - rekao je Vučić Srni komentarišući snimke koje je objavila banjalučka ATV. http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/H06090602.shtml
Posle emitovanja video zapisa ratnih zločina Obračun između Delalića i Abdića Banjaluka, Velika Kladuša - Video zapis na kojem ratni komandant Armije BIH Hamdija Delalić naređuje uništavanje sela, silovanje i ubijanje i civila i pripadnika oružanih snaga Narodne odbrane tadašnje AP Zapadna Bosna lojalnih Fikretu Abdiću i posle javnog prikazivanja 4. septembra na Alternativnoj TV Banjaluka, pružio je nove dokaze Tužilaštvu BIH. Pomenutu video kasetu Tužilaštvu BIH nedavno su proslijedili iz Udruženja logoraša "Zapadna Bosna".
Na snimku od 16. aprila 1995. godine, na lokalitetu Todorova, okolina Bužima, Hamdija Delalić, komandant 503. brigade Petog korpusa Armije BIH, hrabreći svoje vojnike, ali i pripadnike 505. bužimske i 510. brigade, da vrate izgubljenu liniju, poručuje i naređuje da ne biraju sredstva kako bi porazili snage lojalne Fikretu Abdiću.
- Proboj mora biti izvršen i ubijajte sve što se pred vama nađe.
Odobravam i naređujem da se neprijatelj uništi svim sredstvima...
Žao mi je što nemamo svi noževe, ali može čakijama, bombama, zubima...,
riječi su Hamdije Delalića na snimku na kojem se vidi da to
naređenje slušaju komandanti 505. bužimske i 510. brigade Izet Nanić
i Amir Avdić. Udruženje logoraša Zapadna Bosna je još 1999. godine Haškom tribunalu proslijedilo svu dokumentaciju i video zapise o zločinima Petog korpusa, ali nikada nisu dobili odgovor, te su odlučili da dokumentaciju proslijede Tužilaštvu BIH.
Prema kazivanjima Udruženja i vodećih ljudi velikokladuške opštine,
kasete s video zapisima na kojima su dokazi zločinačkog pohoda
Dudakovićevih snaga koje su nekada plaćali enormnim količinama novca
sada sve češće poklanjaju. Izvještaj je podnesen posle višemjesečne istrage u kojoj su prikupljeni dokazi o krivičnim djelima protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, a koje su pripadnici pomenutih jedinica počinili na području opština Bihać, Cazin , Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac Ključ, Sanski Most i dijelova opštine Dvor na Uni u Hrvatskoj.
U CJB Banjaluka kažu da je protiv 13 pripadnika Petog i Sedmog
korpusa izvještaj podnesen po komandnoj odgovornosti zbog ratnog
zločina protiv zarobljenika i civila, te povreda zakona i običaja
rata, dok su preostala sedmorica identifikovani kao direktni
izvršioci zločina.
Branka Branković http://www.danas.co.yu/20060907/hronika2.html#2
Ante Gotovina neće odgovarati za zločine nad Srbima u BiH Pravda stala na granici Iako su iza regularnih jedinica Hrvatske vojske ostala razorena mesta i masovne grobnice, njihov komandant neće za njih polagati račune BANjALUKA, septembra – Odgovornost generala Ante Gotovine za ratne zločine nad Srbima završiće se na granici Republike Hrvatske i BiH, iako su pod njegovom komandom jedinice Hrvatske vojske – od jeseni 1994. do pred kraj 1995. godine – ubijale i pustošile od Bosanskog Grahova, Glamoča i Drvara pa sve do Mrkonjić Grada. U operacijama „Zima 94”, „Skok 1”, „Skok 2” i „Maestral”, vođenim od novembra 1994. do septembra 1995. godine na pravcima Livno – Bosansko Grahovo i Livno – Glamoč, a zatim Bosansko Grahovo – Drvar i Glamoč – Mrkonjić Grad, učestvovale su jedinice Zbornog područja Split, na čijem čelu je bio haški optuženik Ante Gotovina. Posle „Maestrala”, završenog 13. septembra osvajanjem Drvara, usledila je operacija „Južni potes” – prodor Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane prema Šipovu i Jajcu, na jednom, i Mrkonjić Gradu, na drugom delu fronta. Komandu Operativne grupe Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane, koja je dejstvovala na ovim pravcima, osim Gotovine, činili su generali Davor Glasnović, Rahmi Ademi, Damir Krstičević i Ljubo Ćesić Rojs. Tamo gde su prošle jedinice Hrvatske vojske, uz prethodnu podršku NATO avijacije a zatim i njegovih snaga za brza dejstva, ostala su razorena sela i gradovi. I – što je najtragičnije – masovne grobnice. Najveća je bila u Mrkonjić Gradu. U njoj je nađeno 181 telo. Najstarije žrtve Hrvatske vojske ovde su bili devedesetjednogodišnji Jovo Lazendić i godinu dana mlađa Ljubica Oroz. U spaljenom selu Surjan nađeni su ugljenisani leševi Pantelije Gmaša i njegove supruge Save, Branke Kudre, Jele i Radojke Jorganović, Nevenke i Radojke Rožić, koja je od sedme godine života bila prikovana za invalidska kolica... Dokazi i imena u Hagu U masovnoj grobnici Kamen, kod Glamoča, bilo je 108 tela, u Carevom polju nadomak Jajca 78, u Čaprazlijama kod Bosanskog Grahova 35, u jami Zastinje kod Livna 13... U svim grobnicama bila su pomešana tela boraca Vojske Republike Srpske i srpskih civila. „Osim 181 tela u masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu, na području ove opštine bilo je i manjih grobnica iz kojih je ekshumirano 176 žrtava Hrvatske vojske. Obdukciju ubijenih u najvećoj masovnoj grobnici u Republici Srpskoj obavio je dr Zoran Stanković. On je utvrdio da je većina stradalih najpre mučena, a onda ubijena”, podseća za naš list direktor Kancelarije za traženje nestalih Republike Srpske Milan Bogdanić. U republičkom Sekretarijatu za saradnju sa Haškim tribunalom i istraživanje ratnih zločina navode da je otkopavanju masovne grobnice i ekshumaciji žrtava u Mrkonjić Gradu prisustvovao i predstavnik Haškog tribunala Džon Gernes. Pre šest godina, predmet o zločinima hrvatskih jedinica u ovom delu Republike Srpske, sa dokazima i imenima osumnjičenih, upućen je u Hag. Odatle je vraćen Sudu BiH u Sarajevu, iako su se u Banjaluci nadali da će glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte proširiti optužnicu protiv Ante Gotovine; da će ga teretiti i za zločine počinjene nad srpskim vojnicima i civilima u BiH. S obzirom na to što su za ove zločine osumnjičeni uglavnom državljani Republike Hrvatske, mala je verovatnoća da će oni ikad položiti račun za svoja nedela, procenjuju u Sekretarijatu za saradnju sa Haškim tribunalom. Da je Hag ozbiljno mislio da se odgovorni za stradanja Srba u Bosanskom Grahovu, Drvaru, Šipovu, Mrkonjić Gradu, Jajcu... suoče sa svojim nedelima, predmet bi, umesto u Sarajevo, poslao u Zagreb. A kakav je odnos Hrvatske prema ratnim zločinima njenih jedinica u Republici Srpskoj vidi se i na sledećem primeru: za ubistva više od stotinu civila u Novom Gradu, Kostajnici i Kozarskoj Dubici, počinjena 18. i 19. septembra 1995. godine, hrvatsko pravosuđe nije podiglo nijednu optužnicu. Otvaranje neprijatnih tema Za poznavaoce ovdašnjih prilika to i nije iznenađenje. Slobodan Radulj, savetnik srpskog člana Predsedništva BiH Borislava Paravca, podseća: „Iako su bošnjačka Armija BiH i združene jedinice Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane međusobno vodile krvave borbe, na kraju rata su se ujedinile i svim snagama krenule na nas. Dovoljno je da podsetim da su hrvatski predsednik Franjo Tuđman i predsednik ratnog Predsedništva Republike BiH Alija Izetbegović 22. jula 1995. godine u Splitu potpisali sporazum o vojnoj saradnji i da je tom činu prisustvovao američki ambasador u Zagrebu Piter Galbrajt”. Otvaranje pitanja odgovornosti jedinica Hrvatske vojske za zločine nad Srbima u BiH, kaže Radulj za „Politiku”, značilo bi i otvaranje mnogih, nimalo prijatnih, tema. Od učešća snaga NATO i američke administracije u svemu što se događalo pre, u toku i posle „Oluje”, do regularnosti ulaska hrvatskih snaga u BiH. Po ustavu Hrvatske njena vojska može preći granicu samo na osnovu odobrenja Sabora, a takva odluka u ovom, kao i u drugim brojnim slučajevima, nikad nije donesena. „S pravne tačke gledišta, Hrvatska je izvršila agresiju na BiH. To otvoreno govore i bošnjački zvaničnici, među kojima je Sakib Softić, zastupnik tužbe BiH podnesene Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida. Softić je, pored ostalog, rekao da je „potpuno nesporno da je postojala agresija i delimična okupacija od strane Hrvatske u BiH, ali nema razloga za podizanje tužbe protiv ove zemlje”. U ovom slučaju, znači, za bošnjačko i hrvatsko rukovodstvo ratni ciljevi su višestruko iznad prava i pravde”, rekao je Slobodan Radulj. „Pauci” i „Pume” Udarna pesnica „Južnog potesa” bile su jedinice splitskog Zbornog područja: Prvi hrvatski gardijski zdrug pod komandom generala Miljenka Filipovića, Četvrta gardijska brigada iz Splita – poznatija kao „Pauci” – čiji je komandant bio general Damir Krstičević a njegov zamenik Anto Kotromanović, zatim Sedma gardijska brigade ili „Pume” iz Varaždina, na čijem čelu su bili general Ivan Korade i njegov zamenik Ratko Dragović. Osim njih, na ovom pravcu su dejstvovale Šesta i 126. domobranska pukovnija „Maks Luburić”, obe iz Splita. Prvom, poznatijom kao „Torcida”, komandovao je major Slobodan Matenda, a druga je najpre bila pod komandom Mate Grubaša, a zatim Ivana Jenjića. Na Republiku Srpsku napadale su i hrvatske jedinice pod komandom generala Joze Miličevića, Ivana Basarca, Vinka Vrbanca, Imre Agotića...
N. Č.
|
|
|
|
|
. | |
|