<%@ Language=JavaScript %> SRPSKA POLITIKA
 
   Političke analize

Predhodna strana

Suđenje "jatacima" počelo juče i zatvoreno je za javnost

 

Đogo: Pevaću pesme o Ratku Mladiću

 

Jovo Đogo optužio Vojislava Koštunicu, Radeta Bulatovića i Zorana Stankovića da direktno utiču na postupak. On je, takođe, rekao i da Mladića ne smatra krivim

 

BEOGRAD - U Drugom opštinskom sudu juče je počelo suđenje desetoro Mladićevih "jataka" optuženim da si skrivali odbeglog generala, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Sudsko veće Dejana Dobrosavljevića odlučilo je da proces bude zatvoren za javnost, tako da novinari nisu mogli da uđu u sudnicu posle pauze, nakon rasprave o proceduralnim pitanjima. Okrivljeni su zbog toga otkazali punomoćje advokatima, pa je suđenje prekinuto, a nastavak glavnog pretresa je zakazan za 25. oktobar. Okrivljeni su takođe izjavili da ne žele da angažuju druge advokate, niti branioce po službenoj dužnosti, kao i da neće da budu uopšte u sudnici. Prvooptuženi Jovo Đogo izjavio je da će pevati pesme o Ratku Mladiću da bi bio udaljen sa suđenja i da će pričati glasno. On je, takođe, rekao i da Mladića ne smatra krivim. Optuženima je izrečena mera zabrana napuštanja boravišta, oduzete su im putne isprave, a takođe će morati jednom nedeljno da se javljaju predsedniku sudskog veća. Takođe je produžena mera pritvora za one koji se ne brane sa slobode.

Tužilac Branko Stamenković predložio je da proces bude zatvoren zbog istrage koja se vodi protiv Blagoja Govedarice, takođe osumnjičenog da je skrivao Mladića, a protiv koga je postupak razdvojen. Istraga protiv Govedarice bi, u slučaju da proces bude javan, bila ugrožena, naveo je Stamenković u svom predlogu. Ovom predlogu su se oštro usprotivili advokati odbrane i okrivljeni, koji su zatražili da javnost bude prisutna. Veće sudije Dejana Dobrosavljevića donelo odluku da proces bude zatvoren za javnost, što je izazvalo burne reakcije, pa je većina optuženih otkazala punomoćje braniocima i rekli da "neće da učestvuju u farsi", kako su nazvali suđenje zatvoreno za javnost. Tim odbrane se sveo samo na Milomira Šalića, koji zastupa Predraga Ristića, i Milana Vujina, koji brani Marka Lugonju. Proces je zbog toga prekinut i biće nastavljen 25. oktobra.

HOĆE JAVNO, ALI NEĆE DA SE SLIKA

Jedan od optuženih Ratko Vučetić, tokom pauze, verbalno je napao jednog od okupljenih fotoreportera koji ga je snimio tokom pauze. Uz uvredljivu gestikulaciju, on je prišao reporteru, ali je veći sukob izbegnut zahvaljujući policajcima koji su se isprečili ispred penzionisanog oficira koji se brani sa slobode. Kao odgovor na napad na kolegu, ostali fotoreporteri su desetak minuta bez prestanka fotografisali Vučetića, koji se smirio.

Prvooptuženi Đogo je tokom izjašnjavanja o predlogu da proces bude zatvoren izjavio je, protiveći se predlogu tužioca, da će "samo mrtav prisustvovati tajnom suđenju". On je naveo da se ceo postupak vodi po direktivi direktora BIA Radeta Bulatovića, ministra odbrane Zorana Stankovića, unutrašnjih poslova Dragana Jočića i premijera Vojislava Koštunice. Đogo je od suda zatražio da, pre odluke o predlogu tužilaštva za isključenje javnosti, razmotri zašto i zbog koga se traži da suđenje ne bude javno. On je rekao da je već devet meseci u pritvoru, a svi optuženi iz ove grupe ukupno četiri godine, što je mnogo duže od zatvorske kazne izrečene Naseru Oriću zbog ubistva Srba. Advokati optuženih su ocenili da je javnost suđenja ustavna kategorija i da bi zatvoreno suđenje bilo "politički proces".

Za pomaganje u skrivanju haškog optuženika Ratka Mladića, odnosno za pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela, optuženi su Jovo Đogo, Stanko i Predrag Ristić, Saša Badnjar, Ratko Vučetić, Marko Lugonja, Borislav Ivanović i Tatjana, Bojan i LJiljana Vasković, optužnica je podignuta 14. jula.. Za to krivično delo kazna je od jedne do osam godina zatvora. Iako su optuženi pred Drugim opštinskim sudom, proces je započet u sudnici broj tri, gde se obično odvijaju postupci na Okružnom nivou, pre svega zbog interesovanja javnosti, ali i broja osoba na optuženičkoj klupi. Ulaz u Palatu pravde i sporedne ulice obezbeđuju teško naoružani policajci s pancir prslucima, a takođe su ispred sudnice i na spratu gde je ona smeštena.

Pripadnici BIA u saradnji s Tužilaštvom za ratne zločine uhapsili su pre nekoliko dana Marka Lugonju, bivšeg oficira Vojske Republike Srpske, kada je pokušao da sa beogradskog aerodroma pobegne u Moskvu.

 

Miloš Ž. Lazić

Logično

Kako se toga nismo ranije setili? Ratko Mladić se preda Haškom tribunalu, mi garantujemo da će se vratiti na suđenje, Tribunal ga pusti, a onda mu (Mladiću, ne Tribunalu) omogućimo da kod kuće vodi Vojsku Srbije. Mogao bi slobodno da bira načelnika generalštaba, da dobija sve informacije od vojne obaveštajne službe i da na miru čeka početak procesa, samo da ne drži političke govore i da ne daje izjave za medije. I još jedna stvar: za to vreme, misteriozno bi nestajali svedoci njegovih zločina.

Neko zlonameran bi i ovako mogao da tumači reči koje je pomoćnik američkog državnog sekretara Danijel Frid izgovorio pre dva dana u Beogradu. Frid misli da je Ratko Mladić „kukavica koja se krije iza srpske zastave, zastave koja ima plemenitu istoriju”, a da je bivši kosovski premijer i haški optuženik Ramuš Haradinaj hrabar čovek koji se Tribunalu predao čim je optužen. Junak, bezmalo.

A Haradinaj je u Hagu optužen za ubistva Albanaca, Roma i Srba, za silovanje, mučenje, proterivanje, nezakonito pritvaranje... 

Objašnjenje pomoćnika Kondolize Rajs da Mladić nije dostojan tradicije srpskih generala prihvatljivo je i podudara se sa onim što je o Mladiću nedavno rekla i srpska vlada. Nadamo se, ipak, da Fridovo nesretno poređenje Mladića sa Haradinajem nije isto što i sugestija da je Haradinaj svetao primer borca za slobodu, spremnog da odgovara i za poneki zločin koji je, onako u žaru borbe, počinio. Američka logika se da razumeti ako se zna da mnogi zapadni izvori poslednjih godina tvrde da je upravo Ramuš Haradinaj zaslužan za mirni prelaz terorista iz OVK u Kosovski zaštitni korpus. Amerikanci su zbog toga bili spremni da previde i incidente koje je Haradinaj pravio, od napada na ruske vojnika Kfora do obračuna sa rivalskim klanovima, puškaranja u kojima je bilo i mrtvih. A to što strada i poneki svedok, dok se drugima preti da ne svedoče? Pa, niko nije savršen.

Kad je izabran za premijera, Amerikanci su mislili da su time rešili problem i sa neefikasnim Ibrahimom Rugovom i s nepredvidljivim Hašimom Tačijem. Ramuš Haradinaj je bio idealno rešenje. Sve dok ga Del Ponte nije optužila, jedinog iz trojke koja je morala da završi u Hagu (Agim Čeku, Tači, Haradinaj). Posle kratkog ubeđivanja, predsednik privremene vlade otišao je u Hag. Nagrada za poslušnost? Puštanje na privremenu slobodu posle tri meseca. I još? Međunarodna zajednica na Kosovu i Metohiji „vlada uz pomoć šefa mafije Ramuša Haradinaja”, ocenjuje bečki „Standard”, a „Frankfurter rundšau” ga naziva „jakim, ali popustljivim vlastodršcem koji, u slučaju nužde, može mimo svih struktura da progura ono što strani upravnici žele”. „A ukoliko nešto ne funkcioniše, misija UN može odmah da mu mahne jednom avionskom kartom za Holandiju, za pritvor u Ševeningenu.”

Možda treba da zamislimo šta bi se desilo s Ratkom Mladićem da je bio kooperativan kad je bilo vreme. Da li bi ikada bio optužen za zločine koje su počinili pripadnici njegove vojske? I da li bi mu, i optuženom, bilo dozvoljeno iz senke da upravlja oružanim snagama?

Ali, ne hvala. O tome ne treba razmišljati. Mladiću je mesto u Hagu. I to što pre.

 

Vladimir Radomirović

28.09.2006.

 
 
Predhodna strana

  Štampa

.


     © 2002 Srpska politika