Suđenje "jatacima" počelo juče i zatvoreno je za javnost
Đogo: Pevaću pesme o
Ratku Mladiću
Jovo Đogo optužio Vojislava Koštunicu, Radeta Bulatovića i Zorana Stankovića
da direktno utiču na postupak. On je, takođe, rekao i da Mladića ne smatra
krivim
BEOGRAD
- U Drugom
opštinskom sudu juče je počelo suđenje desetoro Mladićevih "jataka"
optuženim da si skrivali odbeglog generala, bivšeg komandanta Vojske
Republike Srpske Ratka Mladića. Sudsko veće Dejana Dobrosavljevića odlučilo
je da proces bude zatvoren za javnost, tako da novinari nisu mogli da uđu u
sudnicu posle pauze, nakon rasprave o proceduralnim pitanjima. Okrivljeni su
zbog toga otkazali punomoćje advokatima, pa je suđenje prekinuto, a nastavak
glavnog pretresa je zakazan za 25. oktobar. Okrivljeni su takođe izjavili da
ne žele da angažuju druge advokate, niti branioce po službenoj dužnosti, kao
i da neće da budu uopšte u sudnici. Prvooptuženi Jovo Đogo izjavio je da će
pevati pesme o Ratku Mladiću da bi bio udaljen sa suđenja i da će pričati
glasno. On je, takođe, rekao i da Mladića ne smatra krivim. Optuženima je
izrečena mera zabrana napuštanja boravišta, oduzete su im putne isprave, a
takođe će morati jednom nedeljno da se javljaju predsedniku sudskog veća.
Takođe je produžena mera pritvora za one koji se ne brane sa slobode.
Tužilac Branko Stamenković predložio je da proces bude zatvoren zbog istrage
koja se vodi protiv Blagoja Govedarice, takođe osumnjičenog da je skrivao
Mladića, a protiv koga je postupak razdvojen. Istraga protiv Govedarice bi,
u slučaju da proces bude javan, bila ugrožena, naveo je Stamenković u svom
predlogu. Ovom predlogu su se oštro usprotivili advokati odbrane i
okrivljeni, koji su zatražili da javnost bude prisutna. Veće sudije Dejana
Dobrosavljevića donelo odluku da proces bude zatvoren za javnost, što je
izazvalo burne reakcije, pa je većina optuženih otkazala punomoćje
braniocima i rekli da "neće da učestvuju u farsi", kako su nazvali suđenje
zatvoreno za javnost. Tim odbrane se sveo samo na Milomira Šalića, koji
zastupa Predraga Ristića, i Milana Vujina, koji brani Marka Lugonju. Proces
je zbog toga prekinut i biće nastavljen 25. oktobra.
|
HOĆE JAVNO, ALI NEĆE DA SE SLIKA
Jedan od optuženih Ratko Vučetić, tokom pauze, verbalno je napao
jednog od okupljenih fotoreportera koji ga je snimio tokom
pauze. Uz uvredljivu gestikulaciju, on je prišao reporteru, ali
je veći sukob izbegnut zahvaljujući policajcima koji su se
isprečili ispred penzionisanog oficira koji se brani sa slobode.
Kao odgovor na napad na kolegu, ostali fotoreporteri su desetak
minuta bez prestanka fotografisali Vučetića, koji se smirio. |
Prvooptuženi Đogo je tokom izjašnjavanja o predlogu da proces bude zatvoren
izjavio je, protiveći se predlogu tužioca, da će "samo mrtav prisustvovati
tajnom suđenju". On je naveo da se ceo postupak vodi po direktivi direktora
BIA Radeta Bulatovića, ministra odbrane Zorana Stankovića, unutrašnjih
poslova Dragana Jočića i premijera Vojislava Koštunice. Đogo je od suda
zatražio da, pre odluke o predlogu tužilaštva za isključenje javnosti,
razmotri zašto i zbog koga se traži da suđenje ne bude javno. On je rekao da
je već devet meseci u pritvoru, a svi optuženi iz ove grupe ukupno četiri
godine, što je mnogo duže od zatvorske kazne izrečene Naseru Oriću zbog
ubistva Srba. Advokati optuženih su ocenili da je javnost suđenja ustavna
kategorija i da bi zatvoreno suđenje bilo "politički proces".
Za pomaganje u skrivanju haškog optuženika Ratka Mladića, odnosno za pomoć
učiniocu posle izvršenog krivičnog dela, optuženi su Jovo Đogo, Stanko i
Predrag Ristić, Saša Badnjar, Ratko Vučetić, Marko Lugonja, Borislav
Ivanović i Tatjana, Bojan i LJiljana Vasković, optužnica je podignuta 14.
jula.. Za to krivično delo kazna je od jedne do osam godina zatvora. Iako su
optuženi pred Drugim opštinskim sudom, proces je započet u sudnici broj tri,
gde se obično odvijaju postupci na Okružnom nivou, pre svega zbog
interesovanja javnosti, ali i broja osoba na optuženičkoj klupi. Ulaz u
Palatu pravde i sporedne ulice obezbeđuju teško naoružani policajci s pancir
prslucima, a takođe su ispred sudnice i na spratu gde je ona smeštena.
Pripadnici
BIA u saradnji s Tužilaštvom za ratne zločine uhapsili su pre nekoliko dana
Marka Lugonju, bivšeg oficira Vojske Republike Srpske, kada je pokušao da sa
beogradskog aerodroma pobegne u Moskvu.
Miloš Ž. Lazić
Logično
Kako
se toga nismo ranije setili?
Ratko Mladić se preda Haškom tribunalu, mi garantujemo da će se vratiti na
suđenje, Tribunal ga pusti, a onda mu (Mladiću, ne Tribunalu) omogućimo da
kod kuće vodi Vojsku Srbije. Mogao bi slobodno da bira načelnika
generalštaba, da dobija sve informacije od vojne obaveštajne službe i da na
miru čeka početak procesa, samo da ne drži političke govore i da ne daje
izjave za medije.
I još
jedna stvar: za to vreme, misteriozno bi nestajali svedoci njegovih zločina.
Neko
zlonameran bi i ovako mogao da tumači reči koje je pomoćnik američkog
državnog sekretara Danijel Frid izgovorio pre dva dana u Beogradu. Frid
misli da je Ratko Mladić „kukavica koja se krije iza srpske zastave, zastave
koja ima plemenitu istoriju”, a da je bivši kosovski premijer i haški
optuženik Ramuš Haradinaj hrabar čovek koji se Tribunalu predao čim je
optužen. Junak, bezmalo.
A
Haradinaj je u Hagu optužen za ubistva Albanaca, Roma i Srba, za silovanje,
mučenje, proterivanje, nezakonito pritvaranje...
Objašnjenje pomoćnika Kondolize Rajs da Mladić nije dostojan tradicije
srpskih generala prihvatljivo je i podudara se sa onim što je o Mladiću
nedavno rekla i srpska vlada. Nadamo se, ipak, da Fridovo nesretno poređenje
Mladića sa Haradinajem nije isto što i sugestija da je Haradinaj svetao
primer borca za slobodu, spremnog da odgovara i za poneki zločin koji je,
onako u žaru borbe, počinio. Američka logika se da razumeti ako se zna da
mnogi zapadni izvori poslednjih godina tvrde da je upravo Ramuš Haradinaj
zaslužan za mirni prelaz terorista iz OVK u Kosovski zaštitni korpus.
Amerikanci su zbog toga bili spremni da previde i incidente koje je
Haradinaj pravio, od napada na ruske vojnika Kfora do obračuna sa rivalskim
klanovima, puškaranja u kojima je bilo i mrtvih. A to što strada i poneki
svedok, dok se drugima preti da ne svedoče? Pa, niko nije savršen.
Kad je
izabran za premijera, Amerikanci su mislili da su time rešili problem i sa
neefikasnim Ibrahimom Rugovom i s nepredvidljivim Hašimom Tačijem. Ramuš
Haradinaj je bio idealno rešenje. Sve dok ga Del Ponte nije optužila,
jedinog iz trojke koja je morala da završi u Hagu (Agim Čeku, Tači,
Haradinaj). Posle kratkog ubeđivanja, predsednik privremene vlade otišao je
u Hag. Nagrada za poslušnost? Puštanje na privremenu slobodu posle tri
meseca. I još? Međunarodna zajednica na Kosovu i Metohiji „vlada uz pomoć
šefa mafije Ramuša Haradinaja”, ocenjuje bečki „Standard”, a „Frankfurter
rundšau” ga naziva „jakim, ali popustljivim vlastodršcem koji, u slučaju
nužde, može mimo svih struktura da progura ono što strani upravnici žele”.
„A ukoliko nešto ne funkcioniše, misija UN može odmah da mu mahne jednom
avionskom kartom za Holandiju, za pritvor u Ševeningenu.”
Možda
treba da zamislimo šta bi se desilo s Ratkom Mladićem da je bio kooperativan
kad je bilo vreme. Da li bi ikada bio optužen za zločine koje su počinili
pripadnici njegove vojske? I da li bi mu, i optuženom, bilo dozvoljeno iz
senke da upravlja oružanim snagama?
Ali, ne
hvala. O tome ne treba razmišljati. Mladiću je mesto u Hagu. I to što pre.
Vladimir
Radomirović
28.09.2006.
|