Sukob Gruzija
– Rusija se nastavlja a zapadni mediji sukobe na Kavkazu sve više porede
sa Kosmetom i konstatuju da se sada pojavili "dobri" i "loši"
separatisti.
Tbilisi nudi primirje,
Moskva poručuje: do"logičnog kraja"
Upustivši se brzopleto u
vojnu avanturu, po oceni analitičara pod uticajem zapadnih mentora,
Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili danas je, posle gostovanja šefa
francuske diplomatije Kušnera, pristiglog u mirovnu misiju na Kavkaz,
ponudio prekid vatre Moskvi, iz koje je stigla poruka da će Kremlj u
sukobu, na koji je Rusija dugo upozoravala zapadne partnere, "ići do
logičnog kraja", dok mediji na Zapadu konstatuju da su se na kavkaskom i
kosovskom primeru pojavili "dobri" i "loši" separatisti.
MOSKVA,
TBILISI, 11. avgusta (Tanjug) - Rusko rukovodstvo saopštilo je
danas da ruske snage drže pod kontrolom glavni grad Južne Osetije i
poručilo da će svoju mirovnu misiju u toj oblasti dovesti do "logičnog
završetka".
Ruski premijer Vladimir Putin izjavio je da će "mirovna misija" Rusije u
Južnoj Osetiji, biti "dovedena do kraja" i podsetio da je Rusija
upozoravala zapadne partnere "da se Gruzijska strana sprema na agresiju"
i pokušava da taj stari konflikt reši uz pomoć oružja. "Niko nas nije
slušao, i evo rezultata. Dočekali su. Ipak, Rusija će dovesti do
logičnog kraja svoju mirovnu misiju", naveo je Putin.
Ruski predsednik Dmitrij Medvedev je na sastanku sa ministrom odbrane
Anatolijem Serčukovim u Kremlju kazao da su pripadnici ruskih mirovnih
snaga završili značajan deo operacije.
Vojni zvaničnici u Moskvi saopštili su da je Rusija u konfliktu sa
Gruzijom izgubila 18 vojnika, ranjena su 52 vojnika a 14 je nestalo, a
izgubila je i četiri aviona. Rusija je pojačala i svoje vojno prisustvo
u Abhaziji, drugoj separatističkoj gruzijskoj oblasti, tako da je sada
tamo više od 9.000 vojnika i 350 blindiranih vozila, kako bi se izbegla
situacija sa kojom su mirotvorci bili suočeni u Chinvaliju.
Zapadni mediji situaciju u Južnoj Osetiji i Gruziji porede danas sa
zbivanjima na Balkanu, od početka Prvog svetskog rata, preko ratova na
prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka, do
proglašenje i priznavanja nezavisnosti Kosova, primećujući da, izgleda,
sada postoje i dobri i loši separatisti.
Britanski "Tajms"
ocenjuje da je "faktor Rusije" od centralnog značaja u oba slučaja, a da
je deo razlika u tome što se Sovjetski Savez raspao pre gotovo 20
godina, pa Rusija dugo nije bila u poziciji da se suprotstavi
stremljenjima država koje su nekada bile u njenom sastavu.
Ali, kako piše "Tajms", Rusija je sada sve važnija kao snabdevač nafte i
gasa, i dovoljno je jaka da zaštiti svoje interese. Stoga londonski
"Tajms" gruzijski pokušaj preuzimanja kontrole nad Južnom Osetijom
ocenjuje kao nepromišljen.
"Gardijan" ističe da je Zapad do sada zauzimao
radikalno različite pristupe kada je reč o podelama na Balkanu i na
Kavkazu, jer je na Balkanu promovisao i podsticao raspad multietničke
Jugoslavije,
a "Vašington post" da je "napad Rusije na suverenu teritoriju Gruzije
obeležio zvaničan povratak istorije na nadmetanje velikih sila gotovo u
stilu 19. veka, na ozbiljno izražen nacionalizam, na nadmetanje oko
sfera uticaja, teritorija i na korišćenje vojne sile radi postizanja
geopolitičkih ciljeva".
"Independent"
se bavi objašnjenjem krivice Zapada u odnosu prema Rusiji i govori o
njegovoj "dugoročnoj geopolitičkoj nesposobnosti" zbog nedovoljnog
razmatranja posledica pobede u hladnom ratu, kada je postojala potreba
za uspostavljanjem "novog sistema kolektivne bezbednosti u Evropi, koji
bi obuhvatio Ruse".
Sada se, međutim, povlači paralela između situacije sa statusom Kosova -
Južne Osetije i Abhazije, za koje će Gruzija morati da prestane da se
bori, iako to neće predstavljati rešenje problema,
ocenjuje "Independent".
Paralelu sa Balkanom iz devedesetih godina povlači i "Kriščen sajens
monitor", koji kao centralne probleme u oblasti Kavkaza navodi
"mračne politike etničkog rivalstva i teritorijalne borbe".
"Fajnenšel tajms"
prenosi da zvanična propaganda u Moskvi po pitanju rata u Gruziji kaže
da je ovo rusko Kosovo, gde je Sakašvili opasni "odmetnik" kao Slobodan
Milošević. "Fajnenšel tajms" zaključuje da u pitanju nije samo osveta
Rusije radi Kosova, već i težnja Rusije da potvrdi da "samo ona može da
sprovodi red - ma kako brutalno - na teritoriji bivšeg Sovjetskog
Saveza".
Madridski "El Pais"
ukazuje da se većina zapadnih političara, koji su nedavno sa slepim
entuzijazmom podržali poslednju fazu rasparčavanja Srbije i nezavisnost
Kosova, vrlo brzo su postali svedoci prvih, verovatno ne i poslednjih,
posledica svoje neodgovornosti.
Stanovnici Južne Osetije smatraju da, ako mogu da se menjaju granice na
etničkoj osnovi na Balkanu, zašto ne bi mogle i na Kavkazu, naročito
kada je za izbijanje sadašnjeg sukoba kriva gruzijska Vlada koja je,
ničim isprovocirana, odlučila da prekine sporazum o miru potpisan 1992.
godine i silom povrati kontrolu nad regionom čije stanovništvo neće da
bude deo ovakve Gruzijske države, piše madridski list.
"Pais" ističe da bi bilo logično očekivati da oni koji su juče toliko
podržavali pravo kosovskih Albanaca na samoopredeljenje i otcepljenje od
Srbije, danas pokazuju isto toliku zabrinutost za stanovnike Južne
Osetije, ali da nije tako.
Sada je, očigledno, prioritet da se po svaku cenu očuva teritorijalni
integritet Gruzije. Granice, koje su do juče na Balkanu bile
rastegljive, odjednom su na Kavkazu postale svetinja,
navodi list i pita zbog čega se primenjuju ovi dvostruki aršini i da li
je to zbog toga što postoje dobri i loši separatisti. "Dobri koje Zapad
podržava i koji nanose štetu saveznicima Rusije - kao što su kosovski
Albanci - i loši protiv kojih se treba boriti zato što ugrožavaju
prijatelje Zapada - kao što su stanovnici Južne Osetije".
I zato što je aktuelni predsednik Gruzije, Mihail Sakašvili, za razliku
od zlikovca i saveznika Moskve, Slobodana Miloševića, dao brojne izjave
u korist Amerike, poslao kontingent vojnika u Irak i hoće da integriše
Gruziju u NATO. U poređenju sa takvom lojalnošću, kakvu težinu može
imati sudbina stanovnika Abhazije i Južne Osetije za većinu zapadnih
vlada, pita madridski list.
"Berliner Cajtung"
navodi da je, kada se 1991. godine raspao Sovjetski Savez, Južna Osetija
je ostala u Gruziji, isto kao što je Kosovo posle raspada Jugoslavije i
dalje pripadalo Srbiji, a "Oseti nisu hteli da ostani u Gruziji, a ni
Albanci u Srbiji".
Nemački list ocenjuje da situacija oko Kosova, čiju je jednostarnu
nezavisnost priznalo oko 40 država, i tinjajući sukobe u Pridnjestrovlju
(Moldavija), Nagorno Karabahu (Azerbejdžan), Abhaziji (Gruzija) i Južnoj
Osetiji, sa stanovišta međunarodnog prava, imaju sličnost.
Zato se kako na Kosovu tako i na Kavkazu u prvom redu ne radi o
sprovođenju međunarodnog prava, već o političkom rešavanju sukoba. A
pošto se ovi sukobi veoma razlikuju, dolazi se i do različitih rešenja,
smatra nemački list.
Sukob ruskih i gruzijskih snaga u Južnoj Osetiji i potonji "vatren"
odjek tog sukoba u istupanjima ambasadora Rusije i SAD u Savetu
bezbednosti, koji su pojedine diplomate i izveštači iz UN opisali kao
"najoštriji od vremena Hladnog rata", potvrdili su procene da je Gruzija
jedan od bitnih testova rusko-američkih odnosa.
"Njujork
tajms"
je danas primetio da su aktuelna događanja u Gruziji rezultat borbe
Istoka i Zapada, odnosno SAD i Rusije, za uticaj u strategijski važnom
Kavkaskom regionu, kroz koji idu i važni "putevi" nafte i gasa.
SAD su optužile Rusiju da želi "promenu režima" u Gruziji, dodavši da bi
akcija njenih snaga u Južnoj Osetiji - koja je označena "opasnom i
neproporcionalnom" - mogla imati "značajne dugoročne posledice" po
odnose Moskve i Vašingtona.
Predsednik Buš je i danas u Pekingu ukazao da je zauzeo "čvrst stav"
prema ruskim liderima zbog "neprihvatljivog" nasilja u Gruziji. Na
prekomernu upotrebu sile s ruske strane ukazano je i u saopštenju NATO,
u kojem Amerika daje glavni ton.
Ruski predsednik Medvedev je, bez upuštanja u spoljne ocene događaja u
Južnoj Osetiji, naglasio da su gruzijske snage u toj oblasti počinile -
genocid. "Prema informacijama koje dobijamo, bili su izvršeni najteži
zločini: ljude su ubijali, palili, gazili tenkovima, klali", istakao je
Medvedev.
Oštar odgovor na američke primedbe izneo je ruski ambasador u UN Vitalij
Čurkin, koji je ukazao da je Gruzija svetski rekorder u povećanju vojnog
budžeta i da u vojnim pitanjima ima značajnu pomoć SAD.
On je, takođe, rekao da u Gruziji sada radi 127 savetnika iz Pentagona i
da je 07. avgusta, kada su pokrenuta vojna dejstva Gruzije protiv Južne
Osetije, okončana velika američko-gruzijska vojna vežba, u kojoj je
učestvovalo oko 1.000 pripadnika američkih snaga.
Predstavnik Rusije u NATO Dmitrij Rogozin, "podsetio" je čelnike Zapadne
vojne alijanse na "proporcionalnost" njihove sile, kada je napadnuta
Srbija.
BBC
- Snažan ruski odgovor na odluku Mihaila Sakašvilija da uputi trupe u
Južnu Osetiju je "jasan signal Vašingtonu i NATO da se interesi Moskve
ne mogu ignorisati, posebno ne u neposrednoj blizini ruskih granica",
smatra BBC.
U svetskoj štampi je dosta pitanja o tome šta je Sakašvilija navelo da
krene tako robusno. Neki direktno traže odgovor na dilemu - da li je on
računao na pomoć Amerikanaca i NATO, odnosno da li su mu zapadni lideri
dali povod da tako misli.
Londonski "Dejli telegraf"
sukob u Gruziji vidi kao sučeljavanje SAD i Rusije, navodeći da Zapad
"ni praktično, ni moralno nije u poziciji da uđe u rat s Rusijom".
Ocenjujući da ni UN (zbog ruskog veta) ni Francuska, kao predsedavajuća
EU, nemaju mogućnosti da iznude prekid sukoba, list navodi da će
rešenje, "kao nekada", ipak, morati da se traži kroz direktno
sučeljavanje Rusije i Amerike.
Iako britanska štampa piše o ruskoj prekomernoj sili, "Gardijan" navodi
da bi ovaj kratki rat "trebalo da bude lekcija onima u Evropi i NATO,
koji mašu bezbednosnim garancijama, iako znaju da ih ne mogu ispuniti".
Tanjug
|