Predhodna strana

Predmet o ubistvu 100 Srba
pet godina niko nije pogledao

Haški tribunal nije razmatrao zahtjev porodica žrtava ratnog zločina u Trnovu

Nezavisne - RS

16. avgust 2006

SARAJEVO - Međunarodni tribunal u Hagu od 2001. godine do danas nije izvršio pregled predmeta o ubistvu više od 100 srpskih civila u trnovskim selima od juna do avgusta 1992. godine.

Ovakav odgovor stigao je prije dva dana iz Tužilaštva BiH na upit porodica mnogobrojnih žrtava iz trnovskog sela Ledići. Kako stoji u odogovoru, Tužilaštvo Istočno Sarajevo sprovelo je istragu o ratnom zločinu nad Srbima u Trnovu i 2001. godine dostavilo predmet pod oznakom KT-42/01. na pregled Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu.

Anton Nikiforov, portparol Haškog tužilaštva, kazao je da nije bilo moguće da se svi predmeti pregledaju i ocijene, pa je jedan dio bez ocjene vraćen državnom tužilaštvu.

"Imali smo oko 800 predmeta koje je trebalo pregledati u okviru Pravila puta, ali nismo imali dovoljno novca da angažujemo dovoljno ljudi koji bi sve to završili", kazao je Nikiforov.

On ističe da su predmeti pregledavani hronološki, a ne prema nacionalnom ključu, te odbija optužbe da su zločini nad Srbima ostajali po strani.

"Imali smo jako lošu saradnju sa srpskim predstavnicima. Bošnjaci su od početka slali dokazni materijal i bili smo zatrpani njihovim predmetima, dok Srbi to nisu radili sve do dolaska na vlast Zorana Đinđića, a tako je bilo i u RS", naglasio je Nikiforov, dodajući da su i predmeti koji su stigli bili loše pripremljeni.

"Imali smo slučajeva da na dvije stranice opišu događaj sa jednom izjavom svjedoka i nabroje 150 imena koje sumnjiče da su počinili zločin. To je bilo izuzetno loše pripremljeno i ne treba zato kriviti Haško tužilaštvo", rekao je Nikiforov.

U CJB Istočno Sarajevo su kazali da su radili više dopuna izvještaja koji se odnosi na ratni zločin u Trnovu. U Udruženju porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo ogorčeni su što ovaj predmet nikada nije procesuiran, jer je među ubijenih 100 civila srpske nacionalnosti bilo i djece.

U ranijoj izjavi za "Nezavisne" Rada Cvijetić je kazala da je u junu 1992. godine ostala bez deset članova najuže porodice.

"Ubijeni su moj brat Rade Tešanović, njegova žena Vinka i osamnaestomjesečni sin Milun, moj brat Milenko i njegova žena Nevenka, te stric Milorad sa djecom Dragomirom i Danijelom. Tada je Dragomir imao 10, a Danijela 11 godina. Nakon toga ubijene su moja majka Stana Tešanović i strina Lenka", kazala je Cvijetićeva.

Članovi Kancelarije za traženje nestalih RS ekshumirali su u trnovskoj opštini osam članova porodice Tešanović: Milorada, Danijelu, Dragomira, Milenka, Nevenku, Radeta, Vinku i Miluna, zatim Radojku i Slavojku Vasić, Savu i Miloša Kenjića, te dvanaestogodišnju Slađanu Sekulić.

Iz Tužilaštva BiH kazali su da će "izvršiti uvid u ovaj predmet te preduzeti aktivnosti na prikupljanju činjenica".

N. Krsman

http://www.nezavisne.com/dnevne/dogadjaji/dog08172006-03.php

Intervju sa Slavkom Jovičićem, potpredsjednikom Saveza logoraša RS
 

Hag žmiri pred zločinima nad Srbima

Glas plus - 12 Aug 2006

Uvredljivo ignorantski odnos od strane  međunarodne zajednice prema srpskim žrtvama. U hrvatskoj vojnoj operaciji "Oluja" radilo se o udruženoj zločinačkoj i sinhronizovanoj akciji regularne vojske Hrvatske i vojnih formacija muslimanske armije, potpomognutoj od prohrvatskih i promuslimanskih stranih država, kaže Slavko Jovičić

Pravo i pravda za srpske žrtve prvo su umrli u Haškom tribunalu.

Ovim je riječima potpredsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Slavko Jovičić u najkraćem opisao dosadašnji odnos Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu prema zločinima počinjenim nad srpskim narodom tokom rata u Hrvatskoj i BiH.

Jovičić u intervjuu za naš list govori o nedavno emitovanim snimcima brutalnih ubistava srpskih civila i vojnika tokom zloglasne hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja", višegodišnjem mukotrpnom radu Saveza logoraša Republike Srpske na dokazivanju brojnih zločina počinjenih nad Srbima, ali i o uvredljivo ignorantskom odnosu prema srpskim žrtvama od strane međunarodne zajednice.

? Ovih dana domaća i svjetska javnost imala je priliku da vidi snimke ubistava srpskih civila i vojnika tokom hrvatske "Oluje" u Krajini, avgusta 1995. godine. Gdje su ti snimci bili do sada?
- Tačno je da su ovih dana objavljeni video-snimci stravičnih i brutalnih ratnih zločina počinjenih nad srpskim civilima i vojnicima, koji su se predali hrvatskim i muslimanskim vojnim formacijama u zloglasnoj hrvatskoj vojnoj operaciji "Oluja". No, mnogo je važnije naglasiti da se tu radilo o udruženoj zločinačkoj i sinhronizovanoj akciji regularne vojske Republike Hrvatske i vojnih formacija muslimanske armije, naravno potpomognutoj od prohrvatskih i promuslimanskih stranih država. Dakle, sasvim je jasno da su oružane snage Republike Hrvatske počinile ratne zločine nad srpskim narodom u samoj Hrvatskoj, ali i na teritoriji Bosne i Hercegovine, i da su na taj način izvršile agresiju na BiH. Ali, naravno, muslimani to nikada nisu htjeli da pominju, niti da pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu optuže Hrvatsku za agresiju, što je i razumljivo. Jer, zašto bi muslimani optužili Hrvatsku, kada su upravo oni, zbratimljeni i udruženim snagama, počinili ratne zločine nad Srbima. Ta muslimansko-hrvatska simbioza i "bratsko cvijeće" podsjetili su me na kontinuitet antisrpske politike, pa, naravno, i na kontinuitet zločina, počinjenih u miru nad Srbima. Sjećanja me vraćaju u 1991. godinu, na jedan tajni sastanak muslimanskog vrha sa vođstvom Hrvata u BiH. Naime, u pauzi jednog skupštinskog zasjedanja Parlamenta BiH krajem 1991. godine, tadašnji ministar odbrane BiH i perjanica Hrvatske demokratske zajednice Jerko Doko donio je neki list papira na kojem su bili uslovi Franje Tuđmana da Hrvati izađu na referendum za izdvajanje tadašnje BiH iz ustavnog i teritorijalnost ustrojstva, takođe tadašnje, Jugoslavije. Na tom papiru je, prema mom sjećanju, pisalo da Alija Izetbegović mora pristati da će BiH, izdvajanjem iz Jugoslavije, ući u federaciju, konfederaciju ili u uniju sa Republikom Hrvatskom, o čemu će se  i o kakvom obliku budućeg uređenja zajedničke novostvorene zajednice između Hrvatske i BiH Tuđman i Izetbegović lako dogovoriti, jer imaju isti cilj - razbiti i uništiti Jugoslaviju i samim tim Srbiju baciti na koljena, pa sve do njenog nestanka. Naravno da je Izetbegović to potpisao, čime je dobio čvrste garancije Tuđmana da će Hrvati iz BiH izaći na referendum, koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Radilo se, dakle, o tome da se bez saglasnosti srpskog naroda iz BiH Srbima, nakon "tisućljetne povijesti", napokon dođe glave! Sve ostalo što se kasnije dešavalo već je stvar istorije.

? Vratimo se ponovo snimcima. Recite nam, da li je Tužilaštvo Haškog tribunala imalo priliku da vidi pomenute i sve druge snimke na kojima su zabilježena ubistva Srba?
- Što se tiče samih snimaka o zlostavljanju i brutalnim likvidacijama Srba, koje ovih dana emituju mnoge televizije, e, to je već drugo pitanje. Mogu samo da kažem da je kaseta došla u posjed naše strane tek krajem prošle godine. I tačno je to da je ona vrlo kasno proslijeđena Haškom tribunalu. Nažalost, to nije jedina kaseta na kojoj se jasno vide likvidacije Srba, ali mi nismo imali budžet, kao što ga ima Nataša Kandić, pa da ranije otkupimo takav ratni materijal. Jer, iza Nataše Kandić stoji ogromna antisrpska mašinerija, koja je finansira i koja je plaća da blati samo sopstveni, srpski narod. Kada kažem da kupimo, onda moram da naglasim da je danas najveće tržište upravo prodaja ratnih snimaka počinjenih ratnih zločina. Recimo, gledao sam jednu čak dobro snimljenu kasetu, iako se radi o amaterskim snimcima, na kojoj se jasno vidi likvidacija pet srpskih civila, zatim silovanje jedne Srpkinje, koju muslimanski zločinci kasnije bacaju u rijeku. Ona, nesrećnica, na jedvite jade isplivava, nakon čega je jedan od siledžija hladnokrvno likvidira iz automatskog oružja.

U to vrijeme, cijena te kasete je bila oko 10 hiljada maraka. Ali, pošto su tada na vlasti bili neki nerazumni srpski avanturisti, koji nikada nisu pokazali nikakvo interesovanje za stradanje i interese srpskog naroda, već su samo ispunjavali zahtjeve međunarodne zajednice, onda je iluzorno bilo očekivati bilo kakvu pomoć od takvih ljudi. Zapravo, mnogi srpski vlastodršci su svojom nebrigom za stradanje Srba nanijeli i najveću istorijsku štetu sopstvenom narodu. Cijenu ratnog materijala enormno je podigla upravo Nataša Kandić, dolazeći u posjed kasete o zločinima koje su počinili "Škorpioni". Jer, lopovi i mafija su našli izvanredan biznis da se na patnji i stravičnom stradanju naroda enormno obogate preprodajom ratnog materijala. Treba podsjetiti da je Tužilaštvo Haškog tribunala krajem 2004. godine završilo sa istražnim radnjama o počinjenim ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije, pa me danas začuđuju izjave nekih političara, koji traže od Haškog tribunala da sad reaguje na ovakve snimke. Ali, ono što je indikativno jeste to da je Savez logoraša Republike Srpske u direktnim razgovorima sa glavnim tužiocem Haškog tribunala Karlom del Ponte, i to dva puta u Banjoj Luci i jednom u Hagu, predao joj 11 prepunih kutija sa raznim dokazima o počinjenim zločinima nad srpskim narodom. Ali, ona to nije ni pogledala, jer je očito da je stradanje Srba nije ni interesovalo. Najbolji dokaz za to je i farsa oko optužnice za - sada već zaboravljenog - ratnog zločinca Nasera Orića. Upravo je Karla del Ponte, birajući najblaže tačke optužnice, doprinijela da Naser Orić dobije sramnu i simboličnu kaznu. Na osnovu takve sramne optužnice, ubijeđen sam da ga na veću kaznu ne bi osudio nijedan sud za prekršaje u Republici Srpskoj.

? Ignorisanje pomenutih dokaza može se smatrati i pokušajem prikrivanja zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom, i to ne samo u Krajini, već i širom Hrvatske i BiH. Po Vama, ko je odgovoran za prikrivanje zločina?

- Naravno da se radi o prikrivanju počinjenih ratnih zločina od strane Bošnjaka i Hrvata. Zar nije sramno da skoro nijedan elektronski medij iz Federacije BiH nije objavio ni sekvencu snimka likvidacije Srba od strane Bošnjaka i Hrvata? Zapanjujuće je i začuđujuće da je tek u desetom minutu udarnih vijesti, i uz sraman komentar svog reportera, sekvence tog stravičnog snimka stradanja Srba objavila takozvana BHT-1, koja sebe naziva javnim servisom svih građana BiH i koju finansira i srpski narod iz Republike Srpske. Ali, zato su danima i sedmicama emitovali snimke zločina nad muslimanima, koje su počinili "Škorpioni". Naš Savez je prvi osudio "Škorpione", jer su one zločine počinile zvijeri u ljudskoj koži i ono ne bi uradio nijedan pravi srpski borac. No, licemjerstvu, cinizmu i hipokriziji, koji svakodnevno stižu iz Sarajeva na račun srpskog naroda, izgleda, nema kraja. Još konkretnije, za prikrivanje nebrojenih počinjenih ratnih zločina nad srpskim narodom najodgovorniji su oni ljudi koji su u to vrijeme činili najviši politički i vojni vrh vlasti iz reda muslimanskog i hrvatskog naroda i ovdje i u Hrvatskoj. Nažalost, ima dosta takvih likova i u današnjim strukturama vlasti, i to na svim nivoima.

? Ali, zašto je Hag o svemu tome ćutao i ćuti i dan-danas?

- Već sam rekao da Hag nikada nisu ni interesovali počinjeni zločini nad Srbima. Iako su predstavnici i članovi Saveza logoraša dane i mjesece proveli sa istražiocima Tužilaštva Haškog tribunala, moram sa ogorčenjem da kažem da oni nikada i  nisu imali ozbiljne namjere da se bave pitanjem stradanja Srba, i to ne samo u BiH, već ni u Hrvatskoj i, naravno, ni na Kosovu i Metohiji. Očito je da je Haški tribunal imao samo jedan cilj, a to je da osuđuje samo Srbe i da na taj način izvrši potpunu satanizaciju našeg naroda. Čak se Tribunal, svojim presudama protiv Srba, upuštao i u kvalifikaciju rata u BiH, pa i u pisanje istorije, što samo po sebi govori kakav je mandat imao i sa kojim ciljem je osnovan. Pravo i pravda za žrtve, pogotovo iz reda srpskog naroda, prvo su umrli u Haškom tribunalu i o tome sam govorio mnogim predstavnicima međunarodne zajednice sa kojima sam se na njihovu inicijativu susretao. Predsjednik Saveza Branislav Dukić i ja o tome smo govorili i američkim kongresmenima, što je, po meni, imalo dobrog odjeka, jer smo govorili istinu. Ali, nažalost, prije nas su svjetsku javnost sluđivali i lažima hranili brojni lobisti za muslimanske, albanske i hrvatske interese. Srpska strana za takve aktivnosti, na našu nesreću, nije imala sluha, niti razumijevanja da bar pomogne u ovom poslu.

IZETBEGOVIĆ

? Da li Vam je Karla del Ponte ikada objasnila zašto Alija Izetbegović nije optužen za ratne zločine?

- Na moje pitanje zašto ne optužuje Aliju Izetbegovića, jer je on najvažniji u mom fokusu, rekla je da privodi kraju taj predmet i da očekuje da će Sudsko vijeće Haškog tribunala potvrditi optužnicu, čime bi otpočelo suđenje Izetbegoviću. Ali, očito je da je njen cilj bio da ne optuži Izetbegovića ili, tačnije rečeno, bio joj je cilj da odugovlačenjem tog predmeta dozvoli da Alija Izetbegović ode neokaljan u legendu muslimanskog naroda, kao najveći muslimanski i bosanski sin, spasilac muslimana. Dakle, svjesno je to uradila, jer je znala da je Izetbegović bolestan i da će Bog biti brži od nje i njene navodne optužnice.

? Rekli ste da je u nekoliko navrata Karla del Ponte i Vama obećala da će zločince stići ruka pravde, čak su pominjana i neka konkretna imena. Da li je Del Ponteova išta od obećanog i ispunila?

- Sama uloga i pozicija Karle del Ponte jasno će dati odgovor na vaše pitanje. Šta god da je uradila, a uradila je bezbroj stvari protiv Srba, ona nije bila dužna da takvo svoje ponašanje pravda pred bilo kim u svijetu. A i zašto bi, kada je upravo i jedan dio takozvane međunarodne zajednice podržavao sve njene antisrpske stavove. Savez logoraša je, kao što je poznato, pokušao da ostvari najtješnju saradnju sa Karlom del Ponte, jer nam je bio cilj da dokažemo istinu i o stradanju srpskog naroda na prostorima BiH. U tri susreta sa njom stekao sam utisak da je samo htjela da preko nas tobože pokaže svoju neutralnost i da eto, na taj način, uvjeri javnost kako je ona objektivna, nepristrasna i neutralna u cijeloj farsi zvanoj Haški tribunal. Ipak, sve je bilo obrnuto. Nikada nismo povjerovali u njenu iskrenost, pa čak ni onda kada nas je toliko hvalila da sam prosto bio zatečen njenom tobožnjom brigom za našu organizaciju i samim tim za stradanje srpskog naroda. Znao sam da je to sve bila njena finoća umotana u ogromnu laž i baš zbog toga je Savez logoraša Republike Srpske još prije godinu i po dana prekinuo svaku saradnju sa Karlom del Ponte. To sam potvrdio i jednim otvorenim pismom, koje sam uputio Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, pa i samom generalnom sekretaru Kofiju Ananu, od kojih sam u ime naše organizacije tražio njenu smjenu. Ali, to je bio Sizifov posao, za koji sam od početka znao da je uzaludno da se na rad Karle del Ponte žalim upravo onima koji su joj dali takav mandat. Što se tiče našeg posljednjeg susreta sa Karlom del Ponte, moram da kažem da je nakon naših pitanja zašto nije nikog optužila iz reda muslimanskog i hrvatskog naroda za nebrojene zločine, ona sama odgovorila da više neće optuživati Srbe, već da su sada na redu Bošnjaci. Pominjali smo mnoga muslimanska imena za koja smo imali brojne dokaze i dokumentaciju da su upravo oni najodgovorniji za počinjene ratne zločine nad Srbima. Svi prethodni tužioci, pa i Karla del Ponte, za zločine nad Srbima optužili su samo četiri muslimana i jednog Hrvata. Pravosnažnom presudom Haškog tribunala osuđeni su obični kriminalci i najmanje alke u lancu muslimanske odgovornosti, odnosno stražari u logoru Čelebići, opština Konjic, i to Esad Landžo i Hazim Delić, kao i Hrvat Pavo Mucić. I to je jedini logor koji je uopšte i bio predmet procesuiranja pred Tribunalom, od 536 logora i privatnih zatvora kroz koje je prošlo više od 55 hiljada srpskih civila. Nedavno je završen i sramni proces protiv Nasera Orića, i još se očekuje samo suđenje ratnom komandantu muslimanske armije Rasimu Deliću, i to za "mješovite" zločine u centralnoj Bosni, počinjene od strane mudžahedina nad Srbima i Hrvatima. Eto, to su svi optuženi i presuđeni muslimani i Hrvati koji su počinili ratne zločine nad Srbima. Zar ovi egzaktni podaci ne govore sve o Haškom tribunalu i njegovom odnosu prema zločinima u BiH?

? Zahvaljujući već pomenutim snimcima, vidjeli smo da je i jedan od najglasnijih zagovornika kažnjavanja zločinaca - general Atif Dudaković - lično naredio paljenje srpskih sela. Očekujete li da se on, poslije svega ovog, nađe na optuženičkoj klupi?

- Na svu sreću, postoje snimci direktne odgovornosti Atifa Dudakovića, i ne samo ovi. Neka se Dudaković ne iznenadi kad sam sebe vidi i u još nekim situacijama, kako direktno izdaje naređenja svojim potčinjenima da čine zločine nad Srbima. Ovdje u BiH i jeste najveći problem da i kada imate autentične snimke i dokaze, u njihovu vjerodostojnost morate da uvjerite i drugu stranu, jer to njih ne interesuje. Kako stoje stvari, za takve predmete malo su zainteresovane i domaće nadležne sudske institucije. O ulozi međunarodne zajednice neću uopšte da govorim. Jer, da se kojim slučajem radilo o muslimanskim žrtvama, a da su se u ulozi počinilaca zločina našli Srbi, e, onda bi se ovdje prvo sjatila sva bjelosvjetska antisrpska novinarska bulumenta, pa bi onda najhitnije "dotrčali" muslimanski prijatelji Volfgang Petrič i drugi. O Pediju Ešdaunu suvišno je bilo šta reći. Naravno, našla bi se tu i počasna građanka Sarajeva Nataša Kandić i njena družina Sonja Biserko, Biljana Kovačević - Vučo, Sonja Liht, Borka Pavićević, Staša Zjajević, bivša predsjednica Skupštine Srbije Nataša Mićić, "Žene u crnom" iz Beograda... Prije njih, u Sarajevo bi stigao dojučerašnji predsjednik dojučerašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović, pa Čeda Jovanović i, svakako, nezaobilazni Nenad Čanak, i svi bi se oni, onako horski, izvinjavali Bošnjacima u "ime srpskog naroda" za počinjene zločine nad muslimanima. Ali, pošto su u pitanju Srbi i njihovo stradanje, onda se, kako vidim, ne oglašavaju ni brojne takozvane nevladine organizacije, koje apsolutno nemaju članstva, ali su zato blaćenjem samo srpskog naroda našle bogate sponzore u Sorošu, Gejtsu i inim antisrpskim donatorima. Gdje su ti silni takozvani borci za ljudska prava, prvo iz BiH, pa onda i iz svijeta? Zašto ćute? Nikada jednostavnijeg odgovora - zato što su plaćeni da ćute kada su u pitanju srpske žrtve ili bilo koji drugi srpski nacionalni interesi.

? Budući da je Hag rekao svoje, bar što se tiče istraga i novih optužnica, odgovornost je sada na domaći organima. Vjerujete li Tužilaštvu BiH?

- Očekujemo od Tužilaštva i Suda BiH da preduzmu sve radnje i da se već jednom pokrenu sa mrtve tačke svi dokumentovani procesi o, rekao sam, brojnim zločinima počinjenim nad Srbima u BiH. Sud i Tužilaštvo BiH ni u kom slučaju ne smiju da postanu "mali Hag"! Nemam šta da im vjerujem ili ne vjerujem! To je njihov osnovni zadatak, i mi ćemo aktivno sarađivati sa tim institucijama, ali nećemo unedogled čekati da se počne sa procesuiranjem tih predmeta. Najveći problem je što svakodnevno umiru brojni svjedoci, koji sa sobom odnesoše i istinu u grob, pa se onda pitam ko će uopšte i dočekati da svjedoči.

? Prije skoro dvije godine od glavnog tužioca BiH Marinka Jurčevića zatražili ste da se pozabavi tvrdnjama bivšeg oficira "Al-Kaide" Ali Ahmeda Ali Hamada, koji je otvoreno govorio o zločinima mudžahedina. Znate li da li se iko u Tužilaštvu bavio time?

- Moram da budem iskren i da kažem da barem do sada imamo vrlo korektnu saradnju sa glavnim tužiocem Marinkom Jurčevićem. Ali, nama su u svim zajedničkim institucijama BiH uvijek najveći problem u toj saradnji bili upravo srpski predstavnici, koji su zbog svojih fotelja i položaja, kao i sarajevskog "bratstva i jedinstva", kooperativnosti i snishodljivosti prema međunarodnoj zajednici, uvijek bili najveća opstrukcija u realizaciji naših ciljeva u dokazivanju istine i o stradanju srpskog naroda u BiH. Istina je da sam na adresu glavnog tužioca uputio brojna pisma, prijave, zahtjeve, ali je takođe istina da ni na jedan akt nikada nisam dobio odgovor, tako da ne znam da li je Tužilaštvo BiH bilo šta preduzelo po mom zahtjevu u slučaju Ali Hamada.

MUDŽAHEDINI

? Zašto se u Sarajevu ćuti o zločinima mudžahedina?

- U Sarajevu se ćuti o svim zločinima nad srpskim civilima u nekada drugom gradu, poslije Beograda, po broju Srba u bivšoj Jugoslaviji. To za nas nije nikakvo iznenađenje, jer je upravo muslimanska vlast iz Sarajeva počinila organizovani državni kriminal prema Srbima. Ogromno učešće u tim zločinima imaju i mudžahedini, koji su naprasno i protivustavno dobijali državljanstvo BiH. Nažalost, mnogi od tih "Alahovih ratnika" su i danas u BiH i drže se po strani. Zapravo, oni su u ulozi takozvanih "spavača" i zasad međunarodnoj zajednici ne prave probleme, samo zbog toga što očekuju da će im pomoći da se stvori unitarna BiH i u dogledno vrijeme - kada muslimani pređu nacionalni postotak stanovništva od 50 odsto - muslimansku BiH. Začuđujuće je da međunarodna zajednica i njene vojne strukture koje se nalaze u BiH još nisu prepoznale opasnost prisustva mudžahedina u BiH, ne samo po svoju bezbjednost, već i po bezbjednost svojih država.

? Kada već govorimo o mudžahedinima, postoji nebrojeno mnogo dokaza o zločinima koje su oni počinili tokom rata u BiH. Mislite li da će se nadležni ikada pozabaviti njima?

- U brojnim predmetima, koji se nalaze u tužilaštvima Istočnog Sarajeva i BiH, nikada nismo pravili razliku između zločina počinjenih nad Srbima, odnosno nismo razdvajali zločine koje su počinili strani zločinci i teroristi mudžahedini i one koje počinili domaći muslimani, jer su mudžahedini bili u sastavu muslimanske vojske. Strane ratnike u muslimansku Armiju BiH doveo je Alija Izetbegović i njegovi najbliži saradnici. Mada moram reći da su mudžahedini bili najokrutniji počinioci ratnih zločina nad Srbima. I to sam govorio i američkim kongresmenima prilikom posjete Vašingtonu.

? Govoreći o Sarajevu, teško je ne sjetiti se i ne pomenuti hiljade stradalih sarajevskih Srba. Ima li ikakvih naznaka da će istina o njihovom stradanju napokon i u cijelosti izaći na vidjelo?

- Cjelokupna javnost, a pogotovo vi novinari, znate da je Savez logoraša, pa evo i moja malenkost, koji sam, ne svojom voljom, najviše u javnosti, prvi otvorio pitanje stradanja Srba u Sarajevu. Nažalost, istina o stradanju Srba u Sarajevu se, po meni, nikada neće saznati. Ali, mi takođe nikada nećemo odustati od tog cilja. Ovom prilikom želim samo da podsjetim da je Gradska organizacija logoraša tada Srpskog Sarajeva, čiji sam ja još predsjednik, zajedno sa Udruženjem porodica poginulih i nestalih Srba sarajevsko-romanijske regije, čiji je predsjednik Milan Mandić, još 24. februara 2004. godine, pred Komisijom za ljudska prava Ustavnog suda BiH, pokrenula postupak za utvrđivanje istine o stradanju srpskih civila u Sarajevu. Kao podnosilac apelacija u ime porodica koje još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, cijeli proces sam doveo do kraja i to bez ičije pomoći, mislim na tadašnju vlast u Republici Srpskoj, pa i na srpske predstavnike u zajedničkim institucijama BiH. Krajnji epilog cijelog procesa desio se 27. maja 2005. godine, kada je Ustavni sud BiH, na svojoj plenarnoj sjednici, donio odluku u našu korist. Tom odlukom Ustavni sud BiH je obavezao Vladu Federacije BiH da putem svoje Komisije za traženje nestalih odgovori na moj predmet u podnesenom zbirnom zahtjevu u meritumu predmeta o stradanju Srba u Sarajevu. Rok za izvršenje te odluke je bio 30 dana po prijemu izvršnog, obavezujućeg i konačnog pravnog akta najviše sudske instance u BiH. Ali, najodgovornija lica iz FBiH su svjesno ignorisala tu odluku, i nakon osam mjeseci, dakle 18. januara 2006. godine, ponovo sam podnio zahtjev Ustavnom sudu BiH da sad svojom odlukom naloži Vladi FBiH da formira komisiju za ispitivanje samo stradanja Srba u Sarajevu. Slijedom svih događaja - 20. aprila ove godine podnio sam prijavu glavnom tužiocu BiH Marinku Jurčeviću protiv federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića i predsjednika federalne Komisije za traženje nestalih Amora Mašovića, jer su upravo njih dvojica, svjesno vršeći opstrukciju izvršenja odluke Ustavnog suda BiH, počinili krivična djela i što su zloupotrebom službenih položaja ignorisali konačnu odluku Ustavnog suda. Još nisam dobio nikakav odgovor Ustavnog suda, mada je ta sudska instanca dužna da prati izvršenje svojih obavezujućih odluka, na koje nije moguće ulagati bilo kakve prigovore, niti se mogu koristiti bilo koji drugi pravni lijekovi. Takođe, ni od Tužilaštva BiH još ništa nisam dobio kao odgovor na podnesenu prijavu. Na kraju, u cijeloj ovoj rašomonijadi ipak očekujem da će Ustavni sud BiH narediti Vladi FBiH da formira komisiju za utvrđivanje istine o stradanju samo Srba u Sarajevu, što je i bio moj osnovni zahtjev.

? Mislite li da će nedavno formirana Komisija za utvrđivanje istine o ratnim stradanjima u Sarajevu na nivou BiH, zaista nešto i uraditi na rasvjetljavanju slučajeva ubijenih i nestalih Srba? Šta Vi, kao bivši logoraš, očekujete od te komisije?

- U međuvremenu, desile su se mnoge stvari vezane za stradanje svih građana Sarajeva i politika je odigrala svoju nečasnu ulogu, o čemu sam više puta već govorio. Sa takvom komisijom, koju je formirao Savjet ministara BiH na osnovu političkih zahtjeva, moja organizacija neće sarađivati, ali nećemo ni ometati "rad" te komisije, mada unaprijed znam kakvi će biti njeni rezultati. Dokumentaciju, koju posjeduje, moja organizacija neće ustupati toj komisiji, mada se zna da je upravo najveći broj Srba stradao u jednom od 124 logora i privatna zatvora u Sarajevu, koje su osnovale muslimanske vlasti. Rezultati te komisije biće vrlo nepovoljni po Srbe, jer iz iskustva znam da i danas ostaje bošnjačka istina bazirana na tome da su i ono "malo" stradalih Srba u Sarajevu poubijali obični prijeratni kriminalci, a u ratu Izetbegovićevi generali i komandanti Juka Prazina i Caco, koje su upravo muslimani i likvidirali, jer mrtva usta ne govore. Onaj "preostali" dio Srba stradao je od "srbo-četničkih agresorskih granata", koje su četnici ispaljivali sa okolnih brda po Sarajevu. E, u takvoj priči ja neću da učestvujem i čekaću da se Ustavni sud izjasni o mom ponovljenom zahtjevu.

? Na kraju, da li je tačno da svoj angažman u Savezu logoraša zamrzavate i prelazite u političke vode?

- Mnogima još nije poznato da sam odlučio da se aktivno bavim politikom, jer za mojih 25 godina radnog staža, uvijek se politika bavila sa mnom. Bez obzira na ovu moju odluku, Savez logoraša Republike Srpske i dalje će ostati jedina organizacija koja je jedinstvena i koja se nije podijelila, niti je dozvolila da bilo ko manipuliše njom. Nije prepotentno niti pretenciozno da kažem da sam nadrastao rad u nevladinim organizacijama. Vrijeme će pokazati da li je mojim "zamrzavanjem" svih javnih aktivnosti u Savezu ova organizacija izgubila ili će mojom pobjedom na izborima više dobiti politika i srpski narod. Konkretno, kandidat sam Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke Milorada Dodika, za poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH u izbornoj jedinici tri, dakle od Zvornika do Trebinja. Naravno da očekujem da će mi narod dati podršku i da ću pobijediti, jer ja nisam sportista pa da kažem "važno je učestvovati". To govore samo sportski autsajderi.

Dobrila MAJSTOROVIĆ

http://www.glassrpske.com/cyrl/?page=&kat=&vijest=1225

  Štampa