Saopštenje povodom nečuvenog vređanja patrijarha Pavla na B92
Talog domaće
pameti
Na
Internet blogu B92 "demokratski" političari i
kvazi intelektualci pišu takve gadosti (tipa Sveti Sava je homoseksulac, ili
patrijarh Pavle je mafijaš) da to prevazilazi sve okvire ljudskog i
civilizacijskog ponašanja.
Na Internet blogu B92
reč imaju ljudi iste kulturološke provenijencije i nadzora. Oni sebe
smatraju velikim demokratama, intelektualnom urbanom elitom, nažalost malo
shvaćenom, nosiocima demokratskih sloboda, ljudskih prava, borcima protiv
okoštale tradicionalne Srbije. NJihovo busanje u demokratska prsa odmah
postaje sumnjivo kada saznate da je pristup njihovom blogu vrlo ograničen, a
ako oni koji su dobili zelenu kartu da pišu, kao na primer Sergej
Trifunović, izlete pa izgovore kritiku na "bedevedesetdvojkašku" političku
ikonu Čedu Jovanovića, odmah budu uklonjeni sa sajta, postaje vam jasno da
je reč o svojevrsnom i vrlo opasnom kvazidemokratskom totalitarizmu.
Ne trpe drugačije mišljenje
Posebno je zanimljivo da na blogu B92 učestvuju oni "demokratski" političari
koji su na demokratskim izborima najgore prošli. Procenat glasača koji tim i
takvim političarima daje svoj glas ispod je cenzusa. Valjda su zbog toga
oni, recimo Čeda Jovanović, ljuti na sve oko sebe, posebno na one ljude i
institucije koje u Srbiji imaju najveće poverenje: patrijarh Pavle, Srpska
pravoslavna crkva, srpska vojska, Udruženje književnika Srbije i tako dalje.
Isti taj B92 blog okuplja kvaziintelektualnu grupu nikogovića, raznih boraca
za homoseksualce, takozvanu toleranciju i ljudska prava. Toliko proklamovanu
potrebu za tolerancijom oni pokazuju samo prema istomišljenicima (gleda,
brate, civilizacijske širine u njima), a kada su u pitanju neistomišljenici,
ne daj bože patrijarh Pavle, SPC, razne nacionalne stranačke ili
nadstranačke organizacije, oni odmah lepe etikete antisemitizma, gluposti i
debilnosti. Te etikete i takvo ponašanje svakako više govore o njima samima
i o internet-oboru u kojem su se našli.
Zalutali intelektualci
Umetnike koji koriste jeftine trikove da bi stvorili efekat začudnosti kod
publike (tipa Sveti Sava je homoseksulac, ili patrijarh Pavle je mafijaš),
smatramo ljudima koji su pogrešili zanimanje. Intelektualce, koji koriste
iste trikove da bi, u stvari, proslavili sebe, treba shvatiti kao nesuđene
fizikalce i butikašice koji su pogrešili zanimanje pa postali
nazoviintelektualci. Tako i nesrećni Boban Stojanović, frontmen nekakvog gej
udruženja, kroz nedavno vređanje patrijarha Pavla na blogu B92, pokazao je
sebe i one koji su njegovu izjavu stavili na zvaničnu Internet prezentaciju
B92, kao kvazidemokratske travestite koji ne poštuju tuđe mišljenje i
slobodu i pravo drugih ljudi da odlučuju i biraju po svojoj volji.
Svakako, ti nesrećnici treba da znaju sledeće: patrijarh Srpske pravoslavne
crkve, a naročito patrijarh Pavle, ne može nikome da služi za
omalovažavanje. To povređuje religiozna osećanja 80 odsto građana ove
zemlje. Znam da Srbija treba da pređe još mnogo kilometara da bi dostigla
stepen demokratskih sloboda jedne Francuske, ali nedavni francuski primer
kako muslimani brane svoja religiozna osećanja samo zbog jednog
karikaturalnog crteža treba da bude nekima opomena, a nekima vodilja u
Srbiji.
Srpski sabor
Dveri, Udruženje za nacionalnu kulturu i društvena pitanja, Beograd |