Predhodna strana

Patrick Barriot, svjedok odbrane Martića

“Francuska veza” Milana Martića

Patrik Bario:  "Martić, Karadžić i Mladić su junaci i slavni potomci cara Dušana"

HAG, 09. novembar 2006

U Martićevu korist svedočio je lekar, pukovnik francuske vojske, Unproforac, publicista, ambasador i počasni građanin RSK – Patrik Bario.

I danas smatra da su Martić, Karadžić i Mladić "junaci i slavni potomci cara Dušana"

Pred kraj svog dokaznog postupka, odbrana Milana Martića je izvela prvog svedoka koji se nije izjasnio kao Srbin i pravoslavac. On je Francuz, zove se Patrik Bario/Patrick Barriot i počasni je građanin i funkcioner Republike Srpske Krajine (RSK).. Njega je, naime, optuženi Milan Martić, krajem 1994. godine, u vreme svog predsedničkog mandata, imenovao za službenog predstavnika RSK u Parizu, zbog čega je otpušten iz francuske vojske posle 25 godina službe. Prijateljstvo sa predsednikom Martićem je, kaže, razvio kada je od marta do juna 1994. godine boravio u Krajini kao pripadnik saniteta Francuskog bataljona UN.

Tvrdi da za vreme boravka u Krajini nije video bilo kakvo kršenje prava Hrvata, Muslimana ili drugih etničkih grupa, a kamoli pritiske i proterivanja. Naprotiv, oni su, po njemu, uživali sva prava kao i Srbi. Kao primer je naveo da su u bolnici u Glini, u kojoj je volontirao, svi pacijenti tretirani jednako, a lekari su davali krv "čak i Muslimanima". "Nije li to za lekare normalno", upitao je sudija Hopfel/Hoepfel, a Bario odgovara da je u ratu "prirodno da i lekari prave razliku među pacijentima", što, međutim, po njemu, u Krajini nije bio slučaj. I pored takvog odnosa prema njima, Hrvati su, kaže svedok, napuštali Krajinu, ali "zbog teške ekonomske situacije".

U unakrsnom ispitivanu, tužilac je prošao kroz bibliografiju Patrika Barioa koji je sa svojom partnerkom Ev Krepan/Eve Crepin napisao pet knjiga i više od sto članaka o Krajini. Iako tvrdi da je cilj svega što je napisao da "dokumentuje istinu", priznaje da mu se potkrala i po koja neistina. U jednoj od knjiga je, naime, zabeležio da je Milan Martić u maju 1995. godine naredio granatiranje Zagreba, ali danas tvrdi da se 1997. godine, kada je to napisao, oslanjao "na lažne informacije, a ne na činjenice". Od "činjenica" do kojih je u međuvremenu došao, pominje samo svoju "analizu Martićeve ličnosti" na osnovu koje je zaključio da bivši predsednik nije naredio, već samo "na sebe preuzeo odgovornost za ono što su počinili njemu potčinjeni".

Bombardovanje Zagreba u maju 1995. je, po svedoku, bio "očajnički akt samoodbrane", pošto je prethodno Hrvatska napala Srbe u zapadnoj Slavoniji. Međutim, iako su, po njemu, Hrvati ubijali civile, u svom odgovoru Srbi su granatirali samo vojne ciljeve u Zagrebu, a sedam ubijenih i oko 200 ranjenih civila on vidi kao "kolateralnu štetu", kakve je bilo i tokom vazdušnih udara NATO. Od takve tvrdnje nije odustao ni kada mu je tužilac prezentovao deo novinskog intervjua u kojem neposredno pred granatiranje Zagreba načelnik Glavnog štaba Srpske vojske Krajine najavljuje da će njegove snage gađati Hrvate tamo gde su najranjiviji – "po trgovima gde ima mnogo civila".

Inače, predgovor za jednu od svedokovih knjiga je napisao Milan Martić, a svoj doprinos su dali i Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Sve njih Bario u knjigama, a i danas, naziva "junacima i slavnim potomcima cara Dušana". O Slobodanu Miloševiću se nije izjašnjavao u svojim knjigama, ili barem tužilac to nije pominjao, ali je u njegovu korist svedočio u novembru prošle godine kada je rekao da smatra da je "RSK postojala i još postoji".

Martićeva odbrana će sutra izvesti svog novog s

  Štampa