| Politički komentari |
|
Mitropolit Amfilohije zapanjen stavovima Svetozara Marovića o Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori
Zašto je SPC na udaru a Vatikan nikome ne smeta
“Albanac sa Kosova u Baru, Hrvat iz Bosne u Kotoru mirno sjede, i neka sjede, u Crnoj Gori, na čelu Vatikanu direktno podložnih dijeceza, a mitropolit Crnogorski iz Morače, čiji su preci, svi do jednog, ugradili svoje kosti u stvaranje i odbranu Crne Gore, proglašava se okupatorom i izdajnikom, čovjekom koji dovodi ljude “iz drugih zemalja” da ovu zemlju porobe i opustoše”, poručio je mitropolit SPC u Crnoj Gori Maroviću u otvorenom pismu povodom njegovih stavova u prekjučerašnjem intervjuu “Vijestima”.
Marović je rekao da se boji da je nemoguće zaustaviti “dijeljenje pravoslavlja” u Crnoj Gori, a da bi Amfilohije trebalo da se oglasi i kaže da je “ovo pravoslavna crkva u Crnoj Gori, ona može da ima sestrinske odnose sa svim pravoslavnim crkvama, ali je ovo crkva i za Srbe i za Crnogorce i za sve pravoslavne vjernike”
“Hoću da znam da li je to crkva koja služi zemlji u kojoj će živjeti moj sin. Ili će biti crkva u koju će dolaziti ljudi iz drugih zemalja sa željom da ova zemlja bude organizovana po njihovim političkim zamislima”, rekao je Marović u intervjuu “Vijestima”
Amfilohijevo pismo Maroviću “Vijesti” objavljuju u cjelini:
“Zahvaljujem Vam na izjavi da me “veoma cijenite”, uvjeren da znate da prema Vama gajim ista osjećanja. No, baš zbog toga, dozvolite da izrazim svoju krajnju zapanjenost Vašim ponižavanjem mene kao pravoslavnog teologa, poznatog, a čini mi se i priznatog, u savremenoj Pravoslavnoj crkvi, pa i šire. Ovo ukoliko je Vaša izjava vjerno prenijeta. Da li me ikada neko čuo ili pročitao moj tekst kojim poistovjećujem Pravoslavnu crkvu sa bilo kojom nacijom? Nasuprot tome, u bezbroj svojih propovijedi, naučnih tekstova i izjava neprekidno sam ponavljao i ponavljam izvornu biblijsku istinu da „u Crkvi nema Grka ni Jevrejina roba ni slobodnjaka“, Kineza, Srbina, Crnogorca ili Afrikanca, nego su „svi jedno u Isusu Hristu“! Da li ima igđe drugačijeg mog potpisa kao mitropolita osim Pravoslavnog crnogorsko-primorskog mitropolita? Da li se Mitropolija na čelu koje stojim nazvala drugačije sem Crnogorske mitropolije, onako kao što se zvala u vrijeme Kraljevine Crne Gore, a prije nje u doba Petrovića? Naziv „Primorska“ je dodat između dva rata kada je u njen sastav ušla Bokokotorska Eparhija i Primorje. Njen kontinuitet se nije prekidao od 1219. g. do danas, njena imovina i imovina njenih jedinica nikada nije promijenila svog titulara, izuzev u posleratno besudno vrijeme kada je dio njene imovine oduziman i nacionalizovan od strane revolucionarne vlasti; opljačkane imovine koju sadašnja Vaša vlast ne želi da vrati.
Kao odgovor na Vašu nedoumicu, g. Maroviću, u vezi naziva Crkve u Crnoj Gori, slobodan sam da Vas uputim na moj dopis predsjedniku Skupštine Crne Gore, pokojnom Ristu Vukčeviću, gđe sam na njegov zahtjev za mišljenje predložio da se Crkva u Crnoj Gori imenuje kao „Pravoslavna crkva“ što i stoji u Ustavu od 1992. g. Takav isti predlog stoji i u dopisu Episkopskog Savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori predsjedniku Republike i Vlade Crne Gore za novi ustav Crne Gore koji je u pripremi.
Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, g. Maroviću, se ne dijeli. Postoji nacionalistička vjersko-ideološka grupacija, prvi put osnovana, kako se kaže u policijskom aktu, 17. januara 2000. g. pod nazivom „vjerska zajednica CPC“. Ona kao novoformirana vjerska zajednica, kao i svako udruženje i NVO, može da postoji po zakonu (premda je i taj zakon iz 1977. g. bio ukinut u vrijeme njenog osnivanja) od dana svog formiranja, da stiče svoju imovinu i sl. Priznavanje toj vjerskoj zajednici, nepostojećoj za Pravoslavnu crkvu u svijetu, prava na ime, imovinu i dostojanstvo osmovjekovne Zetske odnosno Crnogorske mitropolije ne bi se moglo dogoditi ni u najbesudnija vremena, a kamoli u Crnoj Gori našeg vremena koja bi htjela da bude evropska država.
Ako se tako nešto može naći u glavama kojima je zakon „ono što im srce žudi“ i koji ne znaju ni šta je Crkva ni šta je pravo i pravda, zaista je neshvatljivo za zdrav razum da Vi kao kršten čovjek i čovjek koji se već duže vremena bavi državnim i pravnim pitanjima, prihvatite jednu takvu „ludost za pravilo“ (Njegoš)! Takav poziv nije poziv na „reformu Crkve“ već na nasilje nad njom i njeno razaranje, uz gaženje svih božjih i ljudskih zakona. Iskreno, to mi ne liči na Svetozara Marovića koga poznajem i poštujem. Pitam Vas: Da li je takvu pođelu imovine prihvatio Vaš DPS u odnosu na stranke nastale iz njega i iz istog korijena Komunističke partije Crne Gore? Da li biste Vi prepisali imovinu Vašeg oca u Krimovicama nekom doseljeniku koji bi imao takve zahtjeve?
Između ostalog treba i to reći: Ovakav odnos prema Crkvi, njenom vjekovnom ustrojstvu i kanonskom poretku predstavlja poziv na direktno miješanje države u unutrašnja pitanja i poredak Crkve. Začudo, niko u Crnoj Gori ne postavlja pitanja neposredne zavisnosti rimokatoličkih biskupija od Vatikana (odnosno jedne od njih od Splita) kao ni drugih vjerskih zajednica od svojih centara u svijetu. Samo je vjekovna zajednica pravoslavlja u Crnoj Gori sa Pećkom-Beogradskom patrijaršijom, odnosno Pravoslavnom crkvom srpskom, i preko nje sa svim Pravoslavnim crkvama u svijetu, na neprekidnom udaru, uz pojavu i njegovanje kod pojedinih krugova iracionalne patološke mržnje protiv Crkve. Albanac sa Kosova u Baru, Hrvat iz Bosne u Kotoru mirno sjede, i neka sjede, u Crnoj Gori, na čelu Vatikanu direktno podložnih dijeceza, a mitropolit crnogorski iz Morače, čiji su preci, svi do jednog, ugradili svoje kosti u stvaranje i odbranu Crne Gore, proglašava se okupatorom i izdajnikom, čovjekom koji dovodi ljude „iz drugih zemalja“ da ovu zemlju porobe i opustoše! O vremena, o običaja!
M. J. |
|
|
Podgorica