SRPSKA POLITIKA

Politički komentari

Tužna biografija navodnog Srbina, „heroja i patriote“ generala Jovana Divjaka

Srbin koji je odabrao Sarajevo

Zapadna štampa je kasnije Propagandistički o njemu pisala kao o heroju koji je skinuo uniformu JNA kako bi obukao onu koja je bila zelenija od one muslimanske, da bi se zajedno sa mudžahedinima borio protiv Srba.

Jovan Divjak general JNA, Srbin
u muslimanskoj vojsci zamišljen nad svojom sudbinom i svojim „herojskim“ delima

Propagandistički heroizam

Još uvijek u lovu na vijesti, novinari su u stanju da ponavljaju stare neistine, u namjeri da podignu rejting herojima koji to nisu nikada ni bili, kroz priče o civilnom ratu koji je podijelio jednu državu. Govorimo o tekstu u dnevnim "Tršćanskim novinama", u kojima novinar Paolo Rumiz vjerovatno ne znajući o čemu da piše, napisao članak o generalu Jovanu Divjaku podsjećajući nas da kao „srpski vojnik“ napušta jugoslovensku vojsku kako bi odbranio Sarajevo i Bosnu.

Skinuvši svoju «slavensku» uniformu, nakon što se raspala vojska Jugoslavije, Jovan Divjak, prelazi na stranu bosanskih muslimana kako bi ostao u gradu Sarajevu pokraj svoje žene i djece koji su muslimani: tako je odlučio da zgrabi bosansku pušku da bi pucao na svoju braću Srbe, prevari svoje generale koji su ga molili da ostane na svom zadatku i položaju.

Štampa je kasnije o njemu govorila kao o heroju koji je skinuo uniformu kako bi obukao onu koja je bila zelenija od one muslimanske, da bi se što bolje borio protiv Srba. Rođen u Beogradu, Srbin po porijeklu, danas kako kaže ne pripada ni jednoj naciji, pretvorio se u ikonu zapadnih medija kako bi učestvovao u propagandi o srpskom genocidu. Međutim, možda neki ne poznaju priču o Jovanu Divjaku, i njegovim ne baš tako «herojskim» djelima u toku rata. Sitni ili ne tako sitni novci koje je zaradio preprodajom oružja sa tadašnjim političarem Muhamedom Čengićem koji je zaradu prebacio u Tursku: milion dolara, možda će ipak nekoga podsjetiti na nešto?

Ne vjerujemo da je bio veliki vojskovođa, jer ostavimo na stranu što je ubijao svoje ljude i prodao svoj narod za novce i vlastitu sigurnost, bio je plaćen od čudnih humanitarnih organizacija i ne mislimo da je učinio nešto tako herojski kako bi opravdao riječ HEROJ. Postao je legenda zahvaljujući neprofitabilnim organizacijama koje stvaraju zid krijući se da bi reciklirali novce od droge, cigareta i organizovanog kriminala, u koje su umješane banke visokih finansijskih nivoa.

Uzeli su anonimnu osobu, koja nije možda ni imala hrabrosti da prizna svojoj ženi da je Srbin, kako bi ga transformisali u generala, dok su ubijali njegove vojnike, a srpski, makedonski, kosovski mladići umirali od gladi i bili napadani u masakrima bandita poput onog pod imenom Caco, čija je brigada isto tako na brutalan način masakrirala devet vojnika muslimanske specijalne policije.

Jovan Divjak bi se morao prisjetiti ovog jer je i njegov sin bio zarobljenik ove brutalne bande, ali je čudom bio jedan od preživjelih, vjerujemo da će se sjetiti, jer ljudski um ne zaboravlja nikada loše stvari. Pretvorio se u osobu koja je dala svoj život fondaciji za djecu bez roditelja, primajući donacije od onih koji izazivaju mržnju među narodom. Rad sa siročićima i predsjedničko mjesto streljačkog kluba su aktivnosti kojima se sada, kao general u penziji bavi Divjak. Ne treba zaboraviti isto tako da je nakon sudskog procesa u Sarajevu polako pao u zaborav i od svojih «prijatelja» muslimana.

Realno gledajući Jovan Divjak je zamijenio miris novca sa "Sarajevo mon amour",i u toj konfuziji je zaboravio da se sada cijeli svijet bori protiv muslimanskog fundamnetalizma, koji zatvara narode kao i svaki ekstremizam boreći se i sa oružjem. Isto je tako hiljade mudžahedina došlo u Bosnu kako bi ubijali nevine Srbe izlažući njihova mrtva tijela u javnosti kao trofeje na trgovima. U tom slučaju ne radi se o odbrani države koja ima istorijske korijene, nego regije koje su bile dio jedinstvene nacije i koje su odlučile da se odvoje i bore protiv vlastite braće u ime rata koji su željeli finasijski lobiji.

Danas se nastavlja sa propagandom ovakvih lažnih činjenica, želeći na taj način da skrenu pažnju štampe koja je već prihvatila jednog heroja, onog koji je prodao vlastitu dušu zbog novca. Narod, u svakom slučaju , ga neće pamtiti kao generala, jer to nije nikada bio. Učinili su ga generalom dajući mu visoki čin upravo zato da bi imao akreditaciju da priča takve laži.

Dragi Jovane, pamtiće te kao prevaranta i varalicu, koji je ubio milione Srba samo s jednim svojim gestom zaboravljajući na časovnik koji si dobio od jedne nacionalne države. U svojoj knjizi govoriš o kriminalu bosanske vojske samo da bi dao najveći dio kredibilitetu svoje verzije činjenicama vezanim za Srebrenicu, kako bi optužio generala Mladića za smrt hiljade Bosanaca. Šteta što još uvijek iskopavaju leševe koji će uskoro da pređu broj stanovnika koji su živjeli u Srebrenici. Bilo bi bolje da pogledaš u sebe jer ćeš tamo naći čovjeka koji to nije, jer više ni bosanska vojska nije željela jednog komandanta koji je prodao svoju čast. Sada tražiš od stranaca finansije kako bi nastavio svoju raspaljivačku politiku, jer na kraju krajeva i Bosanci su ti okrenuli leđa, kao što si ti nekada Srbima. Da bi spasio svoj život, prodao si srpsku dušu, neznajući ni protiv koga si se „borio“ sa ponosom. Ovim herojskim gestom napustio si svoj narod, predstavljajući se cijelom svijetu kao „veliki gospodin“, a muslimane kao prave demokrate, koji namjeravaju da ujedine narode unutar Bosne i Hercegovine kako bi ih mogli uništavati svaki put sve više i više. Da je taj narod želio revoluciju ne bi nikada prihvatio finansijki sistem baziran na iskorištavanju i parazitizmu koji nanosi štetu narodima.

Za same Bosance nisi bio ništa drugo nego prostitutka, koja je bila iskorišćena od kriminalnih lobija kako bi pokrili organizovanu prodaju oružja, stvarajući propagandni mit isti ovaj kao na tvojim fotografijama na kojima držiš dijete kako bi ostavio utisak iskrenog čovjeka, ali vjerujem da sanjaš sve više ružne snove.

Laži koje si ispričane o srpskom narodu prodaju paraziti koji žive samo u svijetu propagande i kojima se sve manje i manje vjeruju. Članci kao onaj u "Tršćanskim novinama",napisani su od novinara koji ne poznaju ni istoriju Balkana, ali umjesto da pišu istinu svoje vrijeme troše na jeftine priče kako bi akreditirali osobe koje su sami prozvali herojima.

Mikele Altamura

Reakcije na članak u "Tršćanskim novinama"

Srbin koji je odabrao Sarajevo

Članak posvećen generalu Divjaku u "Tršćanskim novinama" nije izazvao samo našu reakciju već i reakciju šire javnosti. Kolika je «herojska» ličnost generala Divjaka očito je poznato već svima koji prate geopolitička zbivanja na Balkanu u proteklim decenijama, ali ne i samom novinaru, autoru članka «Srbin koji je odabrao Sarajevo».

Poštovani uredniče,

Pročitao sam članak Paolo Rumiz-a ,od 10/09/2007. pod nazivom «Srbin koji je odabrao Sarajevo» i moram, nažalost, da konstatujem da sa distance od mnogo godina i dalje se nastavlja sa ustaljenim anti srpskim sterotipima.
Htio bih podsjetiti gospodina Rumiz-a da je general Jovan Divjak, prema mnogim učesnicima rata na području bivše Jugoslavije, bio upleten kako u mutna trgovanja tako i u ratne priče koje su sve nego «čiste».

Slobodan da odabere stranu koja se smatra prirodnom po porijeklu, gospodin Divjak je međutim, suprotno od onog što smatra Rumiz “osjetio zov teritorije jači od onog krvnog porijekla» i to samo po jednoj činjenici da je najmanje 1/3 grada Sarajeva bila naseljena srpskim stanovništvom (posebno kvartovi pod imenom Grbavica i Ilidža).

Srbi u Bosni koji su se borili sa takozvanim «bošnjacima muslimanima» , borili su se jer su htjeli da odbrane svoj narod napadnut i protjeran iz grada i kada se pogleda unazad nisu bili oni koji su započeli napad (sjetite se srpskih svatova i napada kojim je rati i započeo).
Da upotpunim odgovor Rumiz-u trebao bih da citiram muslimane iz Abdićeve vojske koji stjerani u tjesnac oko Bihaća postadoše žrtve masakra islamske policije Izetbegovića na isti način kao da su bili Srbi.

Uputite protest

Gospodo, molimo vas da pristupite inicijativi osude i protesta Srba povodom najavljenog dolaska i prezentacije knjige gen. Jovana Divjaka u Trstu. Predviđen je 27.9.2007 u sali trgovačke komore grada!

Gradonačelnik sig. Dipiazza fax +390406754936
e-mail:robertodipiazza@comune.trieste.it

Trgov. komora dott. Paoletti fax +390406701321
e-mail:antonio.paoletti@ts.camcom.it

Konz. Srbije gos. Nikolić Vladimir fax +39040421697

Srpska opština u Trstu fax +390403476296

Svi vojni međunarodni posmatrači bili su u dogovoru da stanu na stranu muslimana i optuže Srbe da su krivi za dva puta ponovljeni masakr na pijaci u Sarajevu.
To je isto kao i masakr u Srebrenici kojem je prethodilo ubistvo 3.000 srpskih civila od strane muslimanskih bandi Nasera Orića u gradiću Bratunac, a da bi se bolje upoznao gospodinu Rumiz-u bi se trabala poslati knjiga na čitanje, «Iza genocida skriveni dosije Srebrenica» (u izdanju "Città del Sole"), možda će konačno povjerovati u mnoge od tih priča.

Da je na primjer, Rumiz želio da se u pozna šta je to zaista kriminal počinjen u ratu trebao je vidjeti ono što je NATO učinio u Bosni i Kosovu, trebao bi da konsultuje nedavno objavljeni tekst «Borba za Kosovo» (izdanje All'insegna del Veltro),u kojem će naći dokument prepiske Lorda Robertsona tadašnjeg sekretara Atlantskog saveza sa «uvaženim» Kofi Ananom, dajući mu podatke koliko su projektila sa osiromašenim uranijumom Amerikanci ispalili na Balkanu.

Očigledno je da sav taj kriminal na Balkanu počinjen od strane NE Srba i dan danas čeka na zadovoljenje pravde.

Iskreni pozdravi,

dr. Stefano Vernole, novinar i publicista,
urednik geopolitičkog časopisa "Eurasia"

Predhodna strana

Štampa