Intervju: Florans Artman, bivši
portparol haškog tužilaštva
Amerikanci štitili Haradinaja
Sjedinjene Države
su snažno intervenisale da se protiv bivšeg vođe OVK ne podiže optužnica
za zločine nad nealbanskim stanovništvom, tvrdi Artmanova
Bivši
portparol Tužilaštva u Haškom tribunalu Florans Artman u knjizi "Mir i
kazna" piše o pritiscima politike i velikih sila na rad Tribunala,
intervenišući u pojedinačnim slučajevima haških optuženika. U intervjuu
za "Vesti", Artmanova tvrdi da je tako Ramuš Haradinaj, bivši vođa OVK i
premijer Kosova, u očima Amerike trebalo da bude figura koja će dovesti
do stabilnosti u regionu, zbog čega su Sjedinjene Države pokušavale da
zaustave podizanje optužnice protiv njega za zločine nad nealbanskim
stanovništvom u toku rata na Kosovu.
Artmanova otkriva i na koji način je u decembru 2005. pronađen hrvatski
general Ante Gotovina na Kanarskim Ostrvima, nakon što je bio u bekstvu
četiri godine, a u Hagu optužen za zločine počinjene nad krajiškim
Srbima pred kraj sukoba u Hrvatskoj 1991-1995. Ona za "Vesti" kaže da je
bilo pritisaka da se optužnica protiv Gotovine povuče.
• Kažete da je bilo mešanja politike u pravosuđe kada je u pitanju
optužnica protiv Ramuša Haradinaja.
- Toje upravo primer gde političari traže svoj vlastiti interes i gde je
pravosuđe viđeno kao nešto što može da smeta - u procesu pregovora i
stabilizacije. Dakle, Haradinaj je okrivljen među poslednjima,
neposredno pre završetka istraživačkog mandata Tužilaštva u decembru
2004. godine, a istraga je prethodno trajala više godina. Države su
vršile veliki pritisak da se se smanji rad Tribunala - da srpski
generali ne budu optuženi, da Tribunal ne insistira na optužnicama jer
one imaju destabilizirajuću ulogu. U isto vreme, imate slučaj Haradinaja
koji postavlja problem velikim silama. Amerikanci su ga snažno
podržavali, ali nisu se usuđivali da traže da se postupak nastavi.
Pazili su da to ne učine, ali su davali sugestije tužiocu s ciljem da
optužnica ne bude podignuta.
• Čime se pravdala američka podrška Haradinaju?
- Haradinaj nije trebalo da bude optužen, jer je trebalo da postane
premijer, jer su velike sile, posebno Amerikanci, u njemu videli ličnost
koja u situaciji političke krize na Kosovu može da stabilizuje
situaciju. Ti pritisci nisu urodili plodom.
EU i
SAD se povukle
- U slučaju Srbije,
EU i SAD su se povukle. Srbija je ušla u Partnerstvo za mir NATO-a iako
Mladić nije bio uhapšen, a to je bio jedan od uslova. Ugovor o
stabilizaciji i pridruživanju će svakako biti potpisan. Možda će biti
uhapšen neko drugi od četiri begunca - Hadžić ili Župljanin, ali
nijednom nije reč o hapšenju Karadžića ili Mladića.
• U knjizi tvrdite da je bilo pokušaja SAD i da se zaštiti Ante
Gotovina.
- Dala sam primer generala Gotovine jer su različite ličnosti
intervenisale bilo u ime države ili u svoje lično ime. Iako u ovom
slučaju nisam, kao što to najčešće činim, navela imena, jedan od njih se
prepoznao - reč je o gospodinu Gelbardu, dakle Amerikancu koji je
priznao da je obavestio svoje vlasti o ovoj intervenciji. Nikada nisam
rekla da je on intervenisao u ime američke administracije već samo da se
u svoje ime obratio tužiocu. Međutim, bilo je i drugih ličnosti, drugih
nacionalnosti koje su zagovarale aranžman u aferi Gotovina.
•
Da li je traženo da se optužnica protiv
Gotovine povuče?
- Oni nisu tražili otvoreno da se optužnica povuče, ali je bilo onih
koji su upotrebljavali termine slične onima koji su bili objavljivani u
štampi i koje su zagovarali ljudi bliski Gotovini. To znači: povucite
optužnicu i čekajte, i onda odlučite da li ćete nastaviti proces. Rečeno
jasnim jezikom to znači "povucite optužnicu".
•
Kako je došlo do izručenja hrvatskog
generala?
- Jedna država, a to su Britanci, želela je da Hrvatska apsolutno izruči
Gotovinu, Amerikanci su ih podržali, a onda i druge zemlje, koje su
ranije preko pojedinaca direktno ili indirektno zagovarale neku vrstu
aranžmana sa Gotovinom. Nisu to naravno svi činili. Dakle, pomenute
zemlje su odlučile da izvrše pritisak. I tu imamo jedan izvanredan
primer, jer je taj pritisak na Hrvatsku bio iskren, sa njim se išlo do
kraja i on je dao rezultate. Hrvatska nije mogla da napreduje u
evropskoj integraciji sve dok ne uradi šta treba. Evropa nije popustila
sve dok Gotovina nije uhapšen. To je i omogućilo hapšenje.
Tribunal kao
politički instrument?
•
Kako tumačite jednu od reakcija na Vašu
knjigu da je Tribunal pre politički instrument nego pravosudni?
- Bilo bi pogrešno reći da
moja knjiga pokazuje da je Tribunal politički instrument. Jer, iako
izložen političkim pritiscima, Tribunal uspeva da ih izbegne. Haradinaj
je dobar primer za to jer je optužnica ipak podignuta. Sada ima drugih
pritisaka na svedoke o kojima je Karla del Ponte govorila prilikom
otvaranja procesa. Međunarodna pravda je nešto veoma složeno. Ona se
aktivira tamo gde nacionalna pravosuđa nemaju sredstava da se brane od
svih tih pritisaka. To ne znači da i samo međunarodno pravosuđe nije
izloženo pritiscima. Ono gubi neke bitke, ali brojne dobija.
Koštunica ima
"svoje mišljenje"
- Trebalo je pritiske koje su preživele hrvatske vlasti primeniti do
kraja i na Srbiju, da bi se vlastima reklo da nema drugog mogućeg
rešenja, i da bi se premijeru Koštunici reklo: "To što insistirate na
'svom mišljenju', svakako predstavlja problem". Sigurno je da su i
hrvatske vlasti imale 'svoje mišljenje'. Mnogi su smatrali da Gotovina
nije kriv. Ali, lično mišljenje nema nikakve veze sa političkom
odgovornošću pred međunarodnim obavezama.
Srpska dijaspora
|