<%@ Language=JavaScript %> SRPSKA POLITIKA
 
   Politički komentari

Predhodna strana

Popravlja se zdravstveno stanje patrijarha srpskog gospodina Pavla
 
Patrijarh Pavle se oseća bolje
 
Kako izveštavaju naše agencije, zdravstveno stanje patrijarha srpskog gospodina Pavla je znatno bolje.
 
On je od 13. novembra smešten na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu zbog određenih zdravstvenih tegoba.
Juče je patrijarha Pavla na Vojnomedicinskoj akademiji posetio premijer Republike Srpske Milorad Dodik i, u ime svih građana RS, preneo mu pozdrave i želje za brz oporavak, prenosi Tanjug.
 
Dodik je posle posete rekao da patrijarh Pavle izgleda dobro i da su mu lekari kazali da se svakim danom sve više oporavlja. „Drago mi je što sam bio u prilici da, u ime građana RS koji prate stanje patrijarhovog zdravlja, prenesem pozdrave i želje za brz oporavak i brz povratak u svakodnevne aktivnosti patrijarha”, rekao je Dodik.
On je patrijarhu čestitao godišnjicu postavljenja na mesto poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Osim Dodika, patrijarha su posetili i grčki ambasador u Srbiji Kristos Panagopulos i predstavnik beogradske apostolske nuncijature Svete stolice monsinjor Astolfo Astolfi, zamenik odsutnog apostolskog nuncija.
 
Patrijarh Pavle je svim posetiocima zahvalio što brinu za njegovo zdravlje i uputio im blagoslove.
U svim hramovima SPC, na svetim liturgijama posebno je pominjano ime patrijarha Pavla. Molitvi za zdravlje poglavara Srpske pravoslavne crkve pridružili su se i ruski vernici. U prepunoj Crkvi svetih apostola Petra i Pavla u Moskvi juče je služen moleban za zdravlje patrijarha i za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije posetio je poglavara Grčke pravoslavne crkve, arhiepiskopa atinskog i cele Grčke Hristodula. I on se raspitivao za stanje zdravlja patrijarha srpskog Pavla i izrazio zabrinutost zbog situacije na Kosovu i Metohiji.
 
Nada Knežević (71) iz Minhena, bratanica Patrijarha Pavla
 
Pomozi, Bože, mom stricu Gojku
 

Gojko Stojčević – Patrijarh Pavle
Moja Nado, malo je nas Stojčevića ostalo, rekao mi je čiko u aprilu kad sam ga poslednji put videla, svedoči za "Vesti" ćerka patrijarhovog brata Dušana "Kada sam počela da plačem, on me je tešio" Nada Knežević sa Čikinom biografijom i "Vestima" Fotografija od prošle godine Sa porodičnim uspomenama Deo fotografija koje Nada čuva Patrijarh Pavle kao dečak Jedna od retkih fotografija u "civilnom" odelu
 
Sa velikom zabrinutošću, svakog jutra Nada Knežević (71), iz Minhena, žuri da kupi "Vesti" i još poneke novine, kako bi saznala kakvo je zdravstveno stanje njenog strica patrijarha Pavla. Ona je deo nevelike porodice Stojčević, iz sela Kućanci, između Našica i Donjeg Miholjca, u Slavoniji, u kojoj je rođen patrijarh Pavle. Iz rodnog kraja i sa kućnog ognjišta davno su se Stojčevići raselili na sve strane sveta a Nada, kćerka patrijarhovog brata Dušana i nekoliko rođaka danas žive u Nemačkoj. I dok nacija i pravoslavni svet s brigom iščekuju svakodnevni lekarski bilten o zdravstvenom stanju patrijarha Pavla, Nada Knežević je predana molitvama Bogu za svoga čiku.
 
Susret u Banji Koviljači
- Najčešće od sve naše familije, ja sam bila u kontaktu sa čikom i sve dok nije otišao u bolnicu imali smo redovan kontakt pismima ili telefonom. Kada sam saznala da je čiko u aprilu ove godine otišao u Banju Koviljaču da se oporavi i fizički okrepi, ja sam rezervisala 14 dana boravka u toj banji da bih ga bar nekoliko puta videla, s njim razgovarala i bila mu blizu. Za tih dana u Banji Koviljači bila sam s njim nekoliko puta po pola sata. Razgovarali smo, prisećali se rodbine, događaja i prošlih vremena. Iako je bio fizički slab, nije zaboravljao da upita za svakog pojedinačno od naše rodbine, pa i za one najmlađe. Nije se žalio da ga nešto boli, nego je bio slab. Nije primao posete, bio je sam u sobi i najviše vremena provodio je ležeći. Kada sam odlazila iz banje, opet sam otišla kod čike da ga vidim i da se pozdravim. Ponovio mi je nekoliko puta do sada rečenu istinu - "Moja Nado, jako malo nas je ostalo! Kada sam počela da plačem, on me je tešio i govorio da nigde ne treba žuriti, jer "vreme će sve dovesti na svoje mesto" - govori ovih dana Nada Knežević.
 
Dok prelistava porodična dokumenta i fotografije, priseća se svog prvog susreta sa čikom. Videla ga je samo na retkim fotografijama, ali prvi put uživo kad je imala 18 godina. Tada je njen stric već bio vladika u Prizrenu. Iz rodnih Kućanaca odselili su vremenom svi, a i bila je samo jedna porodica Stojčević. Ostale su uspomene i retke fotografije crkve, stare kuće i bunara. Danas, po Nadinim rečima, u Kućancima živi Milan Marković, bratanac sa strane njene majke Milene koja danas ima 88 godina. Nada je bila dosta vezana za porodicu i održavala je veze sa svima i tako i mnoge međusobno povezivala. Kada govori o tim danima i godinama, ona se rado priseća krsne slave Stojčevića - Lazareve subote.
 

Nada Knežević
Okupljanja za Lazarevu subotu
- Lazareva subota je čikina i slava moga tate Dušana. Za porodicu to je dobra prilika da se okupimo, vidimo i raspitamo jedni za druge. Sećam se na slavi razgovora u kojim je čiko pokazivao blagost i mudrost, neretko je savetovao, ali i mirio one koji su bili na"suprotnim" stranama. Na našoj krsnoj slavi, on se ponašao normalno kao da je svaki dan sa nama, a bio je vladika. Najradije je za našu slavu dolazio kod moje tetke Agice u Beogradu i rado jeo posne kolače i slane pogačice koje je ona pripremala. Jedne godine čiko je Lazarevu subotu slavio u Beogradu, bila je služba u Sabornoj crkvi a posle toga se išlo u salu Patrijaršije gde nisu dolazile žene. Zahvaljujući čiki, ja sam bila jedna od retkih žena koja je bila u tim prostorijama na našoj slavi - priseća se Nada Knežević.
 
Kada već govori o slavi, seća se Nada i kako se patrijarh Pavle pripremao za slavu. Ona kaže da je "čiko uvek postio a najčešće je jeo krompir, karfiol, spanać". Od pića mu je najdraži paradajz sok a ona se ne seća da je ikada popio čašicu ljutog pića, možda samo ponekad malo vina. Za taj njegov odnos prema alkoholu vezana je i jedna anegdota iz porodičnih krugova.
 
- Dok je čiko bio u Prizrenu, tetka Agica je sa svojim mužem i još nekim od rodbine otišla u posetu. Neko od tih rođaka je bio poznat po tome što je volio da popije. Kada su došli kod čike, on ih je primio, ugostio, ali nikako da ponudi rakijom. Ovaj koji je rado pio stalno se vrpoljio i samo čekao da ga čiko ponudi rakijom. Kako se to nije događalo, tetka Agica je morala da kaže: "Brate Pavle, pa ti nikako da ponudiš rakiju!". Čiko joj je odgovorio: "Rakiju niko nije tražio a ja je ne pijem niti nudim, neka zatraži rakiju i dobiće!".
Mnogo toga navire iz sećanja Nadi Knežević ovih dana dok sa zebnjom očekuje vesti iz Beograda. Svesna je da priroda čini svoje i da je njen čiko i biološki na pragu "puta u carstvo nebesko"...
 
B. Miličić
 

Predhodna strana

  Štampa

.


     © 2002 Srpska politika