<%@ Language=JavaScript %> SRPSKA POLITIKA
 

Biljana Živković

Predhodna strana

Ruski pravoslavni sveštenik Mihailo Neverov iz Perpinjana, započinje humanu misiju za Srbe na Kosmetu
 
Sad sam i ja – Srbin !!
 
Kada je u Francusku dobio sveće sa Kosova i Metohije koje mu je poslala sestra Radmila Šugović iz Kola srpskih sestara iz Peći, doneo je čvrstu odluku da što pre pođe na Kosmet i pomogne svojoj braći Srbima.
 
Na svakom koraku na Kosmetu, strani vojnici. Pokazivao sam im moj francuski pasoš - posmatrali su me začuđeni. Ali, ono što je najvažnije - osetio sam neverovatnu bliskost sa srpskim  narodom. Oči bi im zasijale kada bi čuli da sam Rus. Srce mi se steglo, - eh ta slovenska duša


Italijanski vojnici KFOR-a na
ulazu u manastir Visoki Dečani

Neobičan susret sa poznatim ruskim sveštenikom Mihailom Neverovim, čija nas je skromnost i jednostavnost, dovela u pomalo nelagodnu situaciju, jer nerado priča o sebi, o tome šta čini za naše sunarodnike, tamo daleko u Francuskoj i koliko duboko razume, kako kaže – sramno razapinjanje na krst srpskog naroda. U životu je, veli, prilično toga uradio i sad mu je činiti sve što može - za dobro napaćenog bratskog naroda, pogotovo, onog na Kosmetu.

Otac Mihail Neverov je prvi put u Srbiji. Iako je o našoj zemlji mnogo slušao i zna odlično srpsku istoriju, nikada ranije nije bio ovde. Kada je u ruskoj crkvi u Francuskoj upoznao dr Milu Alečković Nikolić i dr Iva Bataja, a zatim od njih dobio sveće sa Kosova i Metohije koje mu je poslala sestra Radmila Šugović iz Kola srpskih sestara iz Peći, odluka je pala, poći će na Kosovo. Pred svim Rusima i Francuzima u crkvi javno je rekao: „A šta ću sad više ovde? Tamo sam možda potreban! Polazimo”.

Na Kosmet vodio i sina !!
Hteo je da sa sobom povede, veli, svu svoju decu i uči ih, ali žena se plašila da li će se vratiti živi. Mihail je na Kosmet, u Srbiju, pošao sa jednim sinom, malim Kiprijanom, budućim sveštenikom.

Njegova deca ne pohađaju „ zapadne” škole, jer ne želi, objašnjava, da ih „bezbožna civilizacija globalizma”– iskvari. Sam ih obučava. Može, jer je veoma obrazovan. Žena je inženjer i podučava ih matematici i fizici, a Mihail, koji je i pevač u crkvenom horu i slikar, uči ih svetim tekstovima, muzici i slikarstvu. Deca su natprosečno inteligentna, obrazovana i verujuća.

– Slušao sam puno o Kosovu i Metohiji, o patnjama srpskog naroda, o razrušenim  crkvama, manastirima, uništenim pravoslavnim domovima. Slušao sam šta govore i oni „drugi”. I ne znajući, branio sam Kosmet na svakom mestu. Branio sam, naravno, pravo Srba na život u svojim crkvama, na svojoj vekovnoj zemlji. Jednom su mi u Francuskoj rekli: „Pa, šta branite toliko Srbe, kad ovde gde ste, nema Srba? A ja sam odgovorio, izletelo mi je: „JA sam Srbin”. To je isto – kaže ovaj ruski sveštenik, inače veoma blizak sa mnogim Srbima koji žive u Francuskoj.

        Međusobno ispomaganje srpske i ruske dijaspore u Francuskoj i uopšte u Evropi je veoma snažno. U Parizu prvi put posle 10 vekova bio je ruski patrijarh Aleksej Drugi, u crkvi Notr Damu služio je liturgiju, mileći se i za braću Srbe na KiM. Sjatili su se tada svi Rusi i Srbi Francuske. Nekada se i nepoznajete, ali radite zajedno na svim nivoima.
– Da, u ruske crkve u Francuskoj dolaze Srbi, kao što u srpske na liturgije idu Rusi. Ja sam u Srbiju i došao upravo upoznavši u hramu ljude iz vaše dijaspore. Oni su mi pričali o Kosovu i Metohiji i rekli da moram sve da obiđem. Evo me sad sam tu, sa vama. U Beogradu, gde su me divno dočekali, moji dragi prijatelji - Mila i Iv, pa, otac Vladimir Zamahajev iz crkve Svetog Petra i Pavla u Topčideru i sestra Radmila iz Peći. Bio sam u Republici Srpskoj i video narod na demonstracijama protiv utapanja u unitarnu BiH u Banja Luci, čuo sam kako viču „Rusija, Rusija”.Srce mi se steglo. Otišao sam zatim u Pećku Patrijaršiju gde sam dugo pričao sa ocem Irinejem, a potom u vekovni manastir Visoke Dečane. Služio, sa njima se Bogu molio. Video sam tamo čudesne freske, od čije lepote čovek zanemi. Od bratije sam još puno naučio o vašoj istoriji. Na svakom koraku na Kosmetu, strani vojnici. Pokazivao sam im moj francuski pasoš - posmatrali su me začuđeni. Ali, ono što je najvažnije - osetio sam neverovatnu bliskost sa srpskim  narodom. Oči bi im zasijale kada bi čuli da sam Rus. Srce mi se steglo, - eh ta slovenska duša.  Zatim smo išli u pravoslavnu Makedoniju, obišli, Skoplje i Ohrid.
 
        Vaš sin ima devet godina ,sprema se za sveštenika. Dobio je ime po čuvenom svešteniku Kiprijanu koji je za oltar stao u najranijem detinjstvu. Kiprijan je prilično pametno dete, koje ima svoje poglede. Čuli smo da je hteo da izlaže svoju tezu o Kosmetu i Ujedinjenim Nacijama. Kada smo ga pitali uozbiljio se, i rekao: „Bilo bi dobro postići sporazum sa Ujedinjenim Nacijama da daju materijalnu odštetu Šiptarima da napuste KiM”.
– Kiprijan razmišlja svojom glavom. To je jedini pravi put. On se uči duhovnom životu i skromnosti. Treba već sada da upozna situaciju svuda u svetu i pogotovo, ovde na Kosovu i Metohiji, da bi sutra misionario.
 
        Bavite se i pedagoškim radom. Organizujete kampove i obuke pravoslavne omladine, dece od dve do dvadeset godina?
– Da, pripadam velikoj porodici ljudi koja se bavi povratkom pravim, istinskim vrednostima i obukom naše pravoslavne dece. Jer, jedino na njih u sutrašnjem svetu možemo da računamo. Takvih pravoslavnih kampova u Rusiji imamo oko 30 po čitavoj teritoriji koje organizuje crkva, a pomaže ruska Vlada. Decu učimo istoriji, religiji, naukama, muzici, zanatstvu i sportskim veštinama, ali i iskustvima drugih pravoslavnih naroda. Mi smo već stari i umorni, retko ko će žrtvovati svoj život. Ali, deca uče, rade i posmatraju. Svet će sutra, ubeđen sam, počivati na mnogo Kiprijana. Zato sam sina i doveo u Srbiju. On će ovo da zapamti za ceo život. Velika je greška što o Kosmetu, recimo, raspravljaju samo odrasli. Možete doći i videti šta mi sve radimo i gde i kako. Ta obuka koju sprovodimo je i duhovna i fizička. Svi su dobrodošli.

Misionar pravoslavlja U Francuskoj

Otac Mihail Neverov je Rus rođen u Moskvi. Danas živi između Rusije i Francuske. Oženjen je Francuskinjom pravoslavne vere, otac je petoro dece rođenih u Rusiji i u Francuskoj, direktno zavisan od Ruske crkve i misionar je Pravoslavlja na francuskoj obali, najviše u Perpinjanu, gradu slikara iz 14. veka. Živi malo u Moskvi, a malo na svom imanju u francuskim Pirinejima, jer ne voli velike gradove zapada.

        Šta vam se u Srbiji dopalo, a šta ne?
– Nije mi se svidelo, kao svešteniku, kada sam video da žene, Srpkinje u pantalonama ulaze u crkvu. A dopala mi se vaša ljudska toplina. Hvala svima na gostoprimstvu. Vi ste južni, a mi severni Sloveni i razlika ima, ali mi smo jedno - isto. Mi se ne širimo da bi osvajali tuđe teritorije, decu ne rađamo zbog toga da bismo druge porobljavali. Učimo ih da budu obrazovana, zadovoljna malim i da žive u slozi sa Bogom.

        Došli ste, obišli, doživeli, shvatili. Koja je dalje vaša misija oče Mihailo?
Naravno, čim stignem u Francusku da svima kažem, prenesem, šta sam ovde video. Da se dogovorimo kako dalje. Radiću, pre svega, sa pravoslavnim Francuzima kada se vratim u Francusku. Moja komuna nije velika, ali južno ka Kataloniji je centar francuskog Pravoslavlja. Svi oni treba da obiđu i pomognu Kosovo i Metohiju. Ozbiljno ćemo raditi na tome. Nije u mojoj prirodi da dajem obećanja, nego da konkretno pomažem. U to ćete se uveriti. Zatim, možemo i mališane sa Kosmeta da dovedemo barem na neko vreme u naše pravoslavne kampove i učinimo nešto dobro za njih.

Piše: Biljana Živković

 
Predhodna strana

  Štampa

.


     © 2002 Srpska politika