Ruski pravoslavni
sveštenik Mihailo Neverov
iz Perpinjana,
započinje
humanu misiju za Srbe na Kosmetu
Sad sam i ja – Srbin !!
Kada je u
Francusku
dobio
sveće sa Kosova i Metohije koje mu je poslala sestra Radmila Šugović iz
Kola
srpskih
sestara iz Peći, doneo je čvrstu odluku da što pre pođe na Kosmet i
pomogne svojoj braći Srbima.
Na svakom koraku na Kosmetu, strani vojnici. Pokazivao sam im moj
francuski pasoš - posmatrali su me začuđeni. Ali, ono što je najvažnije
- osetio sam neverovatnu bliskost sa srpskim narodom. Oči bi im
zasijale kada bi čuli da sam Rus.
Srce mi se steglo, - eh ta slovenska duša
|

Italijanski vojnici KFOR-a na
ulazu u manastir Visoki Dečani |
Neobičan
susret sa poznatim ruskim sveštenikom Mihailom Neverovim, čija nas je
skromnost i jednostavnost, dovela u pomalo nelagodnu situaciju, jer nerado
priča o sebi, o tome šta čini za naše sunarodnike, tamo daleko u Francuskoj
i koliko duboko razume, kako kaže – sramno razapinjanje na krst srpskog
naroda. U životu je, veli, prilično toga uradio i sad mu je činiti sve što
može - za dobro napaćenog bratskog naroda, pogotovo, onog na Kosmetu.
Otac
Mihail Neverov je prvi put u Srbiji. Iako je o našoj zemlji mnogo slušao i
zna odlično srpsku istoriju, nikada ranije nije bio ovde. Kada je u ruskoj
crkvi u Francuskoj upoznao dr Milu Alečković Nikolić i dr Iva Bataja, a
zatim od njih dobio sveće sa Kosova i Metohije koje mu je poslala sestra
Radmila Šugović iz Kola
srpskih
sestara iz Peći, odluka je pala, poći će na Kosovo. Pred svim Rusima i
Francuzima u crkvi javno je rekao: „A šta ću sad više ovde? Tamo sam možda
potreban! Polazimo”.
Na Kosmet vodio i sina !!
Hteo je
da sa sobom povede, veli, svu svoju decu i uči ih, ali žena se plašila da li
će se vratiti živi. Mihail je na Kosmet, u Srbiju, pošao sa jednim sinom,
malim Kiprijanom, budućim sveštenikom.
Njegova
deca ne pohađaju „ zapadne” škole, jer ne želi, objašnjava, da ih „bezbožna
civilizacija globalizma”– iskvari. Sam ih obučava. Može, jer je veoma
obrazovan. Žena je inženjer i podučava ih matematici i fizici, a Mihail,
koji je i pevač u crkvenom horu i slikar, uči ih svetim tekstovima, muzici i
slikarstvu. Deca su natprosečno inteligentna, obrazovana i verujuća.
– Slušao
sam puno o Kosovu i Metohiji, o patnjama srpskog naroda, o razrušenim
crkvama, manastirima, uništenim pravoslavnim domovima. Slušao sam šta govore
i oni „drugi”. I ne znajući, branio sam Kosmet na svakom mestu. Branio sam,
naravno, pravo Srba na život u svojim crkvama, na svojoj vekovnoj zemlji.
Jednom su mi u Francuskoj rekli: „Pa, šta branite toliko Srbe, kad ovde gde
ste, nema Srba? A ja sam odgovorio, izletelo mi je: „JA sam Srbin”. To je
isto – kaže ovaj ruski sveštenik, inače veoma blizak sa mnogim Srbima koji
žive u Francuskoj.
•
Međusobno ispomaganje srpske i ruske dijaspore u Francuskoj i uopšte u
Evropi je veoma snažno. U Parizu prvi put posle 10 vekova bio je ruski
patrijarh Aleksej Drugi, u crkvi Notr Damu služio je liturgiju, mileći
se i za braću Srbe na KiM. Sjatili su se tada svi Rusi i Srbi Francuske.
Nekada se i nepoznajete, ali radite zajedno na svim nivoima.
– Da, u ruske crkve u Francuskoj dolaze Srbi, kao što u srpske na
liturgije idu Rusi. Ja sam u Srbiju i došao upravo upoznavši u hramu
ljude iz vaše dijaspore. Oni su mi pričali o Kosovu i Metohiji i rekli
da moram sve da obiđem. Evo me sad sam tu, sa vama. U Beogradu, gde su
me divno dočekali, moji dragi prijatelji - Mila i Iv, pa, otac Vladimir
Zamahajev iz crkve Svetog Petra i Pavla u Topčideru i sestra Radmila iz
Peći. Bio sam u Republici Srpskoj i video narod na demonstracijama
protiv utapanja u unitarnu BiH u Banja Luci, čuo sam kako viču „Rusija,
Rusija”.Srce mi se steglo. Otišao sam zatim u Pećku Patrijaršiju gde sam
dugo pričao sa ocem Irinejem, a potom u vekovni manastir Visoke Dečane.
Služio, sa njima se Bogu molio. Video sam tamo čudesne freske, od čije
lepote čovek zanemi. Od bratije sam još puno naučio o vašoj istoriji. Na
svakom koraku na Kosmetu, strani vojnici. Pokazivao sam im moj francuski
pasoš - posmatrali su me začuđeni. Ali, ono što je najvažnije - osetio
sam neverovatnu bliskost sa srpskim narodom. Oči bi im zasijale kada bi
čuli da sam Rus. Srce mi se steglo, - eh ta slovenska duša. Zatim smo
išli u pravoslavnu Makedoniju, obišli, Skoplje i Ohrid.
•
Vaš sin ima devet godina ,sprema se za sveštenika. Dobio je ime po
čuvenom svešteniku Kiprijanu koji je za oltar stao u najranijem
detinjstvu. Kiprijan je prilično pametno dete, koje ima svoje poglede.
Čuli smo da je hteo da izlaže svoju tezu o Kosmetu i Ujedinjenim
Nacijama. Kada smo ga pitali uozbiljio se, i rekao: „Bilo bi dobro
postići sporazum sa Ujedinjenim Nacijama da daju materijalnu odštetu
Šiptarima da napuste KiM”.
– Kiprijan razmišlja svojom glavom. To je jedini pravi put. On se uči
duhovnom životu i skromnosti. Treba već sada da upozna situaciju svuda u
svetu i pogotovo, ovde na Kosovu i Metohiji, da bi sutra misionario.
•
Bavite se i pedagoškim radom. Organizujete kampove i obuke pravoslavne
omladine, dece od dve do dvadeset godina?
– Da, pripadam velikoj porodici ljudi koja se bavi povratkom pravim,
istinskim vrednostima i obukom naše pravoslavne dece.
Jer,
jedino na njih u sutrašnjem
svetu možemo
da računamo.
Takvih pravoslavnih kampova u Rusiji imamo oko
30
po
čitavoj
teritoriji koje organizuje crkva,
a pomaže
ruska Vlada.
Decu učimo
istoriji,
religiji,
naukama,
muzici,
zanatstvu i sportskim veštinama,
ali i iskustvima drugih pravoslavnih naroda.
Mi smo već stari i umorni, retko ko će žrtvovati svoj život. Ali, deca
uče, rade i posmatraju. Svet će sutra, ubeđen sam, počivati na mnogo
Kiprijana. Zato sam sina i doveo u Srbiju. On će ovo da zapamti za ceo
život. Velika je greška što o Kosmetu, recimo, raspravljaju samo
odrasli. Možete doći i videti šta mi sve radimo i gde i kako. Ta obuka
koju sprovodimo je i duhovna i fizička. Svi su dobrodošli.
Misionar pravoslavlja U Francuskoj
Otac Mihail Neverov je Rus rođen u Moskvi. Danas
živi između Rusije i Francuske. Oženjen je
Francuskinjom pravoslavne vere, otac je petoro dece
rođenih u Rusiji i u Francuskoj, direktno zavisan od
Ruske crkve i misionar je Pravoslavlja na francuskoj
obali, najviše u Perpinjanu, gradu slikara iz 14.
veka. Živi malo u Moskvi, a malo na svom imanju u
francuskim Pirinejima, jer ne voli velike gradove
zapada.
|
|
•
Šta vam
se u Srbiji dopalo, a šta ne?
– Nije mi
se svidelo, kao svešteniku, kada sam video da žene, Srpkinje u pantalonama
ulaze u crkvu. A dopala mi se vaša ljudska toplina. Hvala svima na
gostoprimstvu. Vi ste južni, a mi severni Sloveni i razlika ima, ali mi smo
jedno - isto. Mi se ne širimo da bi osvajali tuđe teritorije, decu ne rađamo
zbog toga da bismo druge porobljavali. Učimo ih da budu obrazovana,
zadovoljna malim i da žive u slozi sa Bogom.
•
Došli
ste, obišli, doživeli, shvatili. Koja je dalje vaša misija oče Mihailo?
–
Naravno,
čim stignem u Francusku da svima kažem, prenesem, šta sam ovde video.
Da se dogovorimo kako
dalje. Radiću, pre svega, sa pravoslavnim Francuzima kada se vratim u
Francusku. Moja komuna nije velika, ali južno ka Kataloniji je centar
francuskog Pravoslavlja. Svi oni treba da obiđu i pomognu Kosovo i Metohiju.
Ozbiljno ćemo raditi na tome. Nije u mojoj prirodi da dajem obećanja, nego
da konkretno pomažem. U to ćete se uveriti. Zatim, možemo i mališane sa
Kosmeta da dovedemo barem na neko vreme u naše pravoslavne kampove i učinimo
nešto dobro za njih.
Piše: Biljana Živković |