Ni jedini Srbin nobelovac Ivo
Andrić neke stvari „nije razumeo“ pa mu današnji internet diskutanti
tumače ko su to Srbi
Ko su to Srbi i zašto su Srbi
Deo internet
diskusije neimenovanog diskutanta sa vrlo interesantnim objašnjenjima ko
su to Srbi, zašto su takvi kavi jesu i šta ih to odlikuje. Naravno, sve
je napisano a i diskusija je u prepoznatljivom srpskom stilu.
 Nacionalno
čovjeka definiše nekoliko stvari:
Ime, Jezik i Pismo, Kultura, Tradicija i Običaji, Vjera i nekada rasna
pripadnost.
Opisujući naše narode Ivo Andrić nije pošao od definisanja nacionalnog
bića, pa se u svojim djelima često pitao šta je to što na Balkanu toliko
krvavo razdvaja „iste“ ljude. Otkuda ta i tolika mržnja i onih oko nas i
samih osvajača prema Srbima???
Pitajmo se ŠTA je to što danas odvaja Srbina i šta je to čime ga čini
posebnim i drugačijim čovjekom, ako ikako posebnim i drugačijim.
Pre jedno godinu dana pričam sa jednim poznanikom crncem i tako se
dotaknemo teme o ropstvu. Ja mu ispričam kako smo pet vjekova robovali
pod otomanskom imperijom i svime šta ide uz to, a on mi kaže kako smo
ISTI jer su i oni robovali pod Anglosaksoncima dugo vremena. Čovjek je
dobar i drag mi je, ali sam mu morao reci - DA MI NIMALO NISMO ISTI i
nažalost da je on i dan danas ostao ROB tim svojim tlačiteljima. Malo se
brecnuo, čak uvrijedio ali me ipak znajući me pita, zašto imam takvo
mišljenje.
Počnem mu priču sa tim prvim gore navodom - šta čovjeka nacionalno
definiše, sa čime se složio jer sigurno je na prvom mjestu ako se neko
zove Džon Smit da nije ni Francuz ni Rus, a ne može biti ni Indijac...
pa tako dalje.
Pitanje jezika i pisma takođe, običaja i tradicije, često vjere.
Kažem mu da pravo ropstvo nije toliko fizički povezano sa ropstvom
koliko sa samim duhovnim ropstvom i da se on možda oslobodio fizički
robovanja ali je duhovno još rob svojih porobljivača. Prije no što su mu
pretka porobili - taj predak se zvao drugačije, pričao i pisao
drugačije, vjerovao u drugu vjeru i njegova tradicija i običaji su bili
neki drugi.
A, vidiš rekoh mu:
„ti nosiš ime i prezime svoga tlačitelja, pričaš i pišeš jezikom
tlačitelja, slaviš i poštuješ praznike svoga tlačitelja, vjeruješ i
pripadaš religiji svoga tlačitelja. Ti si izgubio onoga sebe u tom
ropstvu i dan danas si asimiliran i pod lancima, duhovno, tog svog
tlačitelja. On te porobio i potisnuo sve ono šta te je DEFINISALO“.
„Vidiš, mi Srbi (koji smo preostali) posle tog ropstva od 500 godina ne
samo da smo se fizički oslobodili ropstva, nego smo ostali SVOJI - kao
da opresora NIKADA NIJE NI BILO. Ime nam je Srpsko, Pismo i jezik nam je
Srpski, Kultura nam je Srpska. Običaji i tradicija nam je Srpska, a
Vjera nam je ista kakva je i bila prije tih osvajača i MI SMO SE
OSLOBODILI ROPSTVA POTPUNO. Mi smo slobodni ljudi i SVOJI LJUDI.“
Kažem mu još da i kod nas postoje slični njemu. Oni ljudi koji su ostali
u duhovnim okovima svoga porobljivača i dugo nakon što je taj opresor
protjeran sa naše zemlje.
Muslimani su i dan danas sužanj i roblje tursko i nakon Turaka. Oni su
prihvatili - imena svoga opresora, vjeru opresora, kulturu, tradiciju i
običaje opresora... Zadržali su samo jezik jer je zbog dugog zadržavanja
na našim prostorima i porobljivača koristio naš jezik, kako bi sa
porobljenim narodom lakše komunicirao.
„Oni su i danas tursko roblje“.
Srbi
svoja imena nose kao medalju za hrabrost svih onih porobljenih
generacija - KOJE SU IZDRZALE I NISU SE DALE SLOMITI NI TIJELOM NI
DUHOM.
Mi danas
nosimo SVOJA IMENA, pričamo SVOJIM jezikom a ne kolonijalnim, slavimo
naše slave i poštujemo naše običaje. Njegujemo Srpsku kulturu a ne
kulturu onih koji nas porobiše, I VJERUJEMO U HRIŠĆANSKO PRAVOSLAVLJE,
našu vjeru koju smo prihvatili slobodom svoje volje a ne koju nam je
porobljivač donio sa sobom. Svaki naš predak je mogao fino da ode u prvu
seosku džamiju, osuneti se i naguzi se prema Meki i Medini. Time bi
prekinuo odvođenje čeljadi iz kuće, silovanje ženske djece, “mobe”
prisilni rad spahiji pa dahiji. Onda mu ne bi, ono što na svom posedu
uradi uzimali 70% nego 10 ili 20%, a još bi mu pride dali - neko srpsko
ropče da mu pomaže. Znači trebalo je da samo ode u tu “džamiju” i život
bi mu bio daleko lakši i ljepši. Niko ga za 400-500 godina ne bi kinjio
kao što ga je kinjio.
I gle sada ovde na ovim internet diskusijama mi komuniciramo - NA
SRPSKOM MATERNJEM a ne na turskom, njemačkom ili kakvim drugim
KOLONIJALNOM jeziku!!!!!!
I svi oni koji se prave “pametni” i proklamuju - kako iz te naše trpnje
ništa dobro nije izašlo, kako treba da se savijemo, pospemo pepelom po
glavi, sami sebe izbičujemo što ne damo da neko ulazi u našu kuću, iz
nje uzimaju šta mu je volja i na oči nam jebu žene.
Eto, mi smo kao krivi što neki tamo POTEGNU 6.000 kilometara da nam “se
najebu keve”, svakih 50 godina, a mi se budale nešto šatro branimo, kada
ljudi samo hoće malo da siluju i odu - sa tovarom onoga što napravismo
između tih ratova!!!
Iz tog razloga MI SRBI SE DEFINIŠEMO DRUGAČIJE, IZ TOG RAZLOGA SMO MNOGO
ZAJEBAN I NEBESKI NAROD. Iz tog razloga nas MRZE, jer se DUHOM ne
lomimo.
JER, MI SMO SRBI.
Tekst priredila:
Reakcija Srpske politike
|
