Predhodna strana

Sa foruma „Srpska politika“

Ima li kraja izdaji i podaništvu

Na forumu Srpske politike bodljikavi „kaktus“ kroz tekst „Ima li kraja izdaji i podaništvu“ otvara pitanje funkcionisanja važnih državnih institucija poput ministarstva pravde. Šta ono radi u čijoj je funkciji, ako nema reagovanja i na evidentno antidržavne tekstove, ali postavlja i pitanje čiji je predsednik Srbije Boris Tadić i kavu on to politiku vodi?

O ministru pravde Dušanu Petroviću sam i ranije pisao. Taj mačvanski đilkoš zejtinjavih izbuljenih očiju sa manirima marvenog trgovca, raspodelom uloga u farsi tužno-smešnog naslova Vlada republike Srbije je dobio ulogu Ministra pravde, čime je jasno pokazano koliko i kako se shvata važnost ovog ministarstva po državu. Ali, da se podsetimo: to je onaj koji je uz dobru platu ravnodušno gledao kako se ovaj narod i država bestijalno ponižavaju kako od strane inostranih pravosudnih organa (slučaj pilota Emira Šišića), tako i od šiptarskih separatista u organima lokalne samouprave Preševa, Bujanovca i Medveđe.

Setimo se samo u raznim prilikama uklanjanja državne zastave, u funkciji samouprave i javnog poziva NATO trupama. Skandala iz domena obrazovanja (nastavljanje školovanja dvoje srednjoškolaca u Srbiji školovanih po programu nelegalnog kosovskog ministarstva obrazovanja, koje ne priznaje i zabranjuje naš školski program u srpskim enklavama). Javno promovisanje i potpisivanje deklaracije o ujedinjenju sa nezavisnim KiM, aboliciju čelnika i pripadnika separatističke i terorističke OVPBM koja je izvodila vojne akcije na tom područiju a čiji su se čelnici nakon navodnog samoraspuštanja (kao dečija igra sada hoću-sada neću) „udomili“ u organe lokalne vlasti, o čemu sam detaljnije pisao na forumu sajta Srpska politika.

Posebnu priču čini dirigovana hajka na sud i porodice optuženih do i prilikom izricanja presude pripadnicima bivše JSO u Specijalnom sudu kao i njegove sa ministarskom funkcijom nespojive nekulturne, bezobrazno nadmene i omalovažavajuće izjave povodom najave Tomislava Nikolića tokom predizborne kampanje da će se presude bivšim pripadnicima JSO zbog političke konotacije možda preispitati.

Zašto pišem ove redove? U obilju indilencije i nečinjenja (koje je takođe radnja izvršenja krivičnog dela) dogodila se jedna stvar na koju niko od nadležnih organa nije reagovao, pa ni „vajni“ ministar, sitni politikant, inače agilan u drugim prilikama. Možda zato što to predstavlja izraz podrške Borisu Tadiću,njegovom stranačkom šefu i kolegi (DS) da nastavi tim putem i u narednom petogodišnjem mandatu.

Dana 26.02.2008 god. u listu „Pravda“ br. 283 na 24. stranici (forum) u rubrici „Imate svoj stav“ objavljeno je pismo podrške Borisu Tadiću, izvesnog Mihe Košćela iz Beograda (Novi Beograd) pod naslovom „Sućut Nikoliću, naprijed Borise“ koje ću zbog frapantnog sadržaja preneti u celosti.
Ispod navedenog naslova nalazi se fotografija Borisa Tadića u slavljeničkoj pozi ispod koje je tekst napisan hrvatskim-ustaškim novorijekom „ponosan sam što su doprinos pobedi europske Srbije djelatno pomogli i svi Hrvati Srbije i Vojvodine. Pomogli su i Mađari, Bošnjaci i Bugari.
Bravo Borise! Djelatno i učinkovito! I jeste poražena Srbija, ali ona Velika, a pobjedila je Europska, sa uljudbom i ćudoredom. Ponosan sam što su doprinos pobjedi europske Srbije delatno pomogli i svi Hrvati Srbije i Vojvodine.
Pomogli su i Mađari, Bošnjaci i Bugari. Pokazali su da su i oni prijatelji nove srbijanske demokracije. Poražeнi su i svi velikosrbijaнski mitovi, među njima i oni najopasniji, kosovski i mit o genocidu u NDH.

Trebalo je da prođe mnogo vremena i da se prolije mnogo hrvatske krvi, dok se nije pojavio hrabri čovjek sa srbijanske strane koji je prevazišao mitove i izvinio se hrvatskom narodu za sve bizantske podvale i velikosrbijanske zločine.
Hrvatska politika treba to da cijeni i da učini kakvu gestu spram Tadićeve Srbije, recimo da odustane od teritorijalnih zahtijeva u Mačvi koja je dio historijskog hrvatskog Srijema.
Isto tako Hrvatska bi ubuduće mogla i da se izravno uključi u evropeizaciju zapadne Srbije, do rijeke Morave dok bi preko nje trebalo da rade Bugari.
Dotle bi naši srbijanski prijatelji trebalo da se do kraja obračunaju sa velikosrpstvom, bizantsko-orijentalnim navikama, crkvenom šizmom, ćirilicom i našim pošastima.

Napred Borise! Najbolje želje i poštovanje.“
Šta reći za ovakvu šamarčinu zemlji, naciji, kulturi, veri i nadležnim državnim organima za ovakav otvoreni ustašluk u sred Beograda i uređivačku politiku jednog javnog glasila koje nedvosmisleno ističe uz čiju je pomoć Boris Tadić pobedio na izborima uz istovremeno pljuvanje po Kosovu i negiranje ustaškog genocida u NDH.

Naravno da se lično izvinjenje Hrvatima jednog umobolnika slavi i uzdiže na nivo oficijelne politike i iz toga proizašlih obaveza kao posledica srpske politike i srpskih zločina.A da ne govorimo o teritorijalnim pretenzijama, hrvatskoj Mačvi, hrvatskom Sremu, poklanjanju istočnog dela Srbije Bugarima. Sve ovo je začinjeno pozivom na međusobni sukob, starom vatikanskom namerom pokrštavanja (trećinu Srba pokrstiti,trećinu pobiti i trećinu proterati) i odricanjem od nacionalnog pisma ćirilice.

Smatram da ovo nije eksces „usamljenog jahača“ već ozbiljna opomena (vrh ledenog brega) šta imamo i šta nam se sprema u našoj kući imajući u vidu personalni sastav ne samo u državnim institucijama već i ekonomsku komponentu (o čemu sam pisao u članku „Hrvatski ekonomski napad na Srbiju“ publikovan na sajtu „Srpska iskra“). Mišljenja sam da je vrhunac cinizma i bezskrupuloznosti objavljivanje navedenog teksta čija je adresa autora poznata redakciji, a bez odgovarajuće reakcije državnih organa prema osobi koja i dalje živi u Beogradu uz uživanje svih građanskih prava. Zapitajmo se o posledicama po srbina nakon objavljivanja (ako bi uopšte bio objavljen) jedan ovakav tekst protiv Hrvatske. Mislim da je svaki dalji komentar suvišan

Tekst opremilo uredništvo sajta Srpska politika
http://www.srpskapolitika.com/tribina/index.php?topic=22.0

  Štampa