|
Predstavljamo vam novog predsednika Rusije, uz njegovu biografiju i
psihološki profil
Dmitrij Medvedev
lično
Dmitrij Anatoljevič
Medvedev na
izborima za predsednika Rusije dobio je 70,24% glasova posle 99,85%
prebrojanih glasova sa svih biračkih mesta u Ruskoj federaciji. Što je više
nego ubedljiva pobeda.
Ostali kandidati osvojili su:
lider KPRF (Komunističke
partije RF) Genadij Zjuganov
-
17,75%,
lider LDPR (Liberalno-demokratske
partije Rusije) Vladimir Žirinovski
-
9,36%,
i lider (Demokratske
partije Rusije)Andrej
Bogdanov - 1,30%.
Na izbore je izašlo 69,69%
birača.
Stranke
«Jedinstvena Rusija», «Pravedna Rusija», Agrarna partija i «Građanska snaga»
kandidovale su za predsednika Rusije prvog potpredsednika vlade Dmitrija
Medvedeva. Ovoj kandidaturi Medvedeva pridružio se i predsednik Putin
rekavši: «Već ga 17 godina vrlo dobro poznajem, i sasvim i potpuno podržavam
tu kandidaturu». Inače zvanično Kandidaturu Medvedeva Putinu je predložio
lider «Jedinstvene Rusije» Boris Grizlov u ime četiri stranke.
Vladimir Putin je istakao da kontinuitet vlasti u Rusiji smatra realnim
s obzirom na to da su četiri stranke istakle zajedničkog predsedničkog
kandidata, a među njima su dve parlamentarne i imaju stabilnu većinu u
Dumi. Tako je «Jedinstvena Rusija» i zvanično kandidovala Medvedeva na
svom kongresu 17. decembra 2007.
Na tom kongresu
«Jedinstvena Rusija»
vodio se interean razgovor
i
diskusija
o kandidatu.
Vladimir Putin: «Dmitrije Anatoljeviču, jesu li sa vama razgovarali?»
Dmitrij Medvedev: «Da, sve u svemu. Održane su preliminarne konsultacije
koje su pozitivno protekle, a biće nastavljene. Taj razgovor ćemo danas
i sutra nastaviti».
Vladimir
Putin: «Kod nas je mnogo političkih događaja presovano u prilično kratkom
vremenu. Nije baš najprijatnije baviti se tim stvarima uoči nove godine.
Ali, život se nastavlja, ide svojim tokom, i zakon od nas zahteva da
započnemo tu predsedničku kampanju. To što su sa takvim predlogom došli
predstavnici četiri stranke, od kojih su dve ne samo zastupljene u
skupštini, već tamo imaju i stabilnu većinu, a sve četiri stranke se
nesumnjivo oslanjaju na najrazličitije slojeve ruskog društva i zastupaju
interese raznih skupina stanovništva Rusije, sve to govori o tome da svi
imamo šansu da formiramo stabilnu vlast u Ruskoj Federaciji posle martovskih
izbora 2008. godine. I to ne prosto stabilnu vlast, već vlast koja će
sprovoditi onaj kurs koji je i poslednjih 8 godina donosio pozitivne
rezultate. Što se tiče kandidature Dmitrija Anatoljeviča Medvedeva, mogu
reći da ga poznajem preko 17 godina. Vrlo smo tesno sa njim sarađivali svih
ovih godina, i sasvim i potpuno podržavam taj izbor».
Boris
Grizlov: «Ove dve godine koliko se Dmitrij Anatoljevič u vladi bavi upravo
nacionalnim projektima i demografskim programom pokazale su da i pored
mnogobrojnih poteškoća postoje realni iskoraci. To su svi zapazili. I mi
govorimo da kvalitet života nesumnjivo raste. Jedinstvena Rusija smatra da
naredne četiri godine treba da budu pod okriljem rešavanja socijalnih
pitanja. A Dmitrij Anatoljevič Medvedev je socijalno najviše orijentisani
kandidat od svih mogućih».
Sergej
Mironov: «Dmitrij Anatoljevič Medvedev je sjajan pravnik koji izvanredno
poznaje pre svega građansko pravo, međunarodno pravo, on vrlo dobro poznaje
i ono čime se bavio u administraciji predsednika, radio je a i sada radi kao
prvi zamenik predsednika vlade. Dugogodišnji je i stalni član Saveta
bezbednosti. I izvanredno poznaje i sva pitanja odbrane, i pitanja vezana za
postizanje bezbednosti Rusije. I, rečju, profesionalno je apsolutno spreman.
I naravno, lično za mene je bilo jako važno to što je on jedan od najbližih
saboraca Vladimira Vladimiroviča Putina».
Vladimir
Plotnjikov: «Dmitrij Anatoljevič Medvedev je rukovodio nacionalnim
projektima. Zato je među njima i projekat vezan za razvoj poljoprivrede. U
tom pravcu ima određenog napretka i dobrih rezultata. Ali, ima i jako mnogo
problema. I vrlo se nadamo da će Dmitrij Anatoljevič, postavši šef države,
nastaviti taj posao, razvoj realne privrede, uključujući i razvoj
agroindustrijskog kompleksa Rusije koji ima izuzetno moćan potencijal. Taj
posao treba nastaviti».
Mihail
Barščevski: «Jako je važno što je to mlad čovek s demokratskim pogledima. I
sasvim sam uveren u to da ćemo tokom predsedničkog mandata Dmitrija
Anatoljeviča, a nadam se da će biti izabran za predsednika Ruske Federacije,
snažno napredovati u izgradnji demokratske pravne, to ističem, države. I
čini mi se da je to naše konsolidovano mišljenje. U svakom slučaju, ono je
najoptimalnije za dalji razvoj Rusije». Dmitrij Medvedev ima solidno
iskustvo rada na raznim položajima. U poslednje dve godine on u rangu prvog
potpredsednika u Vladi odgovara za realizaciju prioritetnih nacionalnih
projekata i to radi sa velikim uspehom.
Dmitrij Medvedev
citat:
«Oseća se stvarno pomanjkanje opštenja između građanskih snaga i
vlasti, i to pomanjkanje je hroničnog karaktera. Zbog toga je potrebno da
opštenje bude bez ustručavanja i da se vlast proziva, poziva na to da
odgovara na one zahteve koje građansko društvo postavlja».
Biografija
Dmitrija Anatoljeviča Medvedeva
Rođen 14. septembra 1965.
godine u Lenjingradu, Rus. Otac Anatolij Atanasjevič Medvedev je bio
profesor Lenjingradskog tehnološkog instituta (LTI) «Lensovet» (umro 2004.
g.), majka Julija Venijaminovna je filolog, predavala je u Pedagoškom
institutu «Hercen», kasnije radila kao vodič u muzeju. U porodici je
sin-jedinac. Porodica je živela u radničkom naselju Kupčino u predgrađu
Lenjingrada. Oženio se Svetlanom sa kojom je inače išao u istu školu;
venčali su se 1989. godine; supruga je završila finansijsko-ekonomski
institut; radi u Moskvi i bavi se organizacijom javnih priredbi u Sankt-Peterburgu.
Sin Ilja rođen je 1996. godine.
1987.
godine je završio pravni fakultet Lenjingradskog državnog univerziteta (LGU)
«A.A. Ždanov», 1990. g. – postdiplomske studije na pravnom fakultetu LGU.
Magistar je pravnih nauka (1990; tema disertacije «Problemi realizacije
građanske pravosubjektnosti državnog preduzeća»).
1982. godine je pre upisivanja na LGU radio kao laborant u LETI
(Lenjingradskom elektrotehničkom institutu). Istovremeno sa
postdiplomskim studijama, 1987-90. g. je asistent na katedri građanskog
prava LGU (šef katedre je Aleksandar Sergejev).
U proleće 1989. g. je učestvovao u predizbornoj kampanji Anatolija
Sobčaka tokom izbora za Kongres narodnih poslanika SSSR.
Od 1990. do 1999. g. je predavao na pravnom fakultetu LGU (zatim –
Peterburškog državnog univerziteta) discipline iz oblasti privatnog
prava. Docent.
Od juna 1990. do januara 1991. g. je bio među pomoćnicima predsednika
Lenjingradskog sovjeta A. Sobčaka.
Od juna 1991. do juna 1996. g. bio pravni veštak komiteta za spoljne
veze gradske uprave Sankt-Peterburga. Bio u Švedskoj na stažiranju po
pitanjima lokalne samouprave.
09. novembra 1999. g. je imenovan za zamenika rukovodioca Aparata Vlade
RF (rukovodilac Aparata – D. Kozak), a 11. januara 2000. g. oslobođen
dužnosti pošto je 31. decembra 1999. g. ukazom v.d. predsednika V.
Putina imenovan za zamenika rukovodioca Administracije Predsednika RF
(rukovodilac Administracije – Aleksandar Vološin).
Dmitrij Medvedev 15. februara 2000. g. dolazi na čelo predizbornog štaba
V. Putina.
03. juna 2000. g. je ukazom predsednika V. Putina imenovan za prvog
zamenika rukovodioca Administracije Predsednika RF.
30. juna 2000. g. je na godišnjoj skupštini akcionara OAO (otvorenog
akcionarskog društva) «Gazprom» izabran za predsednika saveta direktora
kompanije umesto Viktora Černomirdina.
U aprilu 2001. g. postaje rukovodilac radne grupe za liberalizaciju
tržišta akcija «Gazprom» okupljene po nalogu predsednika V. Putina.
U oktobru 2002. godine je imenovan za predstavnika predsednika u
Nacionalnom bankarskom savetu (NBS).
30. oktobra 2003. g. je imenovan za rukovodioca Administracije
Predsednika RF, pošto je A. Vološin dao ostavku.
U aprilu 2004. g. je imenovan za člana Saveta bezbednosti RF.
14. novembra 2005. g. se saznaje da je Medvedev imenovan za prvog
zamenika Predsednika Vlade RF i razrešen dužnosti rukovodioca
Administracije Predsednika (na tom položaju ga je zamenio Sergej
Sobjanjin).
U maju 2006. g. dolazi na čelo komisije za razvoj televizijske i
radio-difuzije.
Takođe je na čelu starateljskog saveta «Fonda za podršku olimpijcima
Rusije».
Koautor je udžbenika za građansko pravo čiji je prvi tom katedra za
građansko pravo LGU izdala 1991. g. (Građansko pravo: udžbenik / Kolekt.
autor; pod red. A.P. Sergejeva i J.K. Tolstoja; Moskva, «Prospekt»,
2002. t. 1/ N.D. Jegorov, I.V. Jelisejev, A.A. Ivanov, M.V. Krotov i D.A.
Medvedev. 6. izd., prer. i dop., 2002. 773 s.)
Član je Predsedništva Koordinacionog saveta Ruskog saveza pravnika.
Predsednik je Starateljskog saveza Opšteruske društvene organizacije
«Udruženje pravnika Rusije».
Redovni je državni savetnik RF 1. klase. Dobitnik je (u sastavu
kolektiva autora) nagrade Vlade Ruske Federacije u oblasti obrazovanja
za 2001. godinu za trotomni udžbenik «Građansko pravo» za pravne
fakultete.
Istaknuti naučnik iz oblasti građanskog prava, Dmitrij Medvedev je dobro
poznat po svojim radovima pre svega iz oblasti saobraćajnog prava,
pravosubjektnosti pravnih lica i pravnog regulisanja kreditnih i platnih
odnosa.
Dmitrij Medvedev je 2004. g. izabran za Predsednika Udruženja svršenih
studenata pravnog fakulteta SPbGU (LGU).
Po odluci Naučnog veća Dmitriju Medvedevu je 2005. g. dodeljeno zvanje
Počasnog doktora prava pravnog fakulteta Sankt-Peterburškog državnog
unvierziteta.
Kao student se bavio fotografijom i rok-muzikom (omiljena grupa mu je
bila «Black
Sabbath»),
bavio se teškom atletikom, u svojoj kategoriji je pobedio na
univerzitetskom takmičenju u teškoj atletici.
«Analitičari» su
idealni pravnici koji bez napora savladavaju najsloženije aspekte tog posla.
Dmitrij Anatoljevič Medvedev je čitavim svojim radnim vekom to sjajno
potvrdio.
Dmitrij Medvedev:
psihološki profil
Po svom psihološkom tipu, tj.
skupu urođenih psiholoških kvaliteta koji se ispoljavaju u ponašanju i
iskazima, Dmitrij Medvedev je «Analitičar», po međunarodnom standardu
psiholoških tipova – INTP.
D.
Medvedev se smatra autorom ideje o tome kako organ vlasti, ne kršeći zakon,
može postati saosnivač i suvlasnik akcionarskog društva – ulaganjem
zakupnine, koja tom organu pripada, u osnivački kapital («... upravo je on
jedan od prvih u Peterburgu, ako ne i u čitavoj Rusiji, smislio kako vlast
može «ući» u akcionarsko društvo, ne kršeći pritom važeće zakone – ne
zemljom, već zakupninom za zemlju». «Sankt-Peterburški kurir», 6. oktobar
2003.)
Pošto je
D. Medvedev pozvan da postane rukovodilac predizbornog štaba V. Putina,
mnogi su očekivali da svakog časa iskaže svoje dalje ambicije. Tim pre što
je i sam Predsednik govorio da u D. Medvedevu vidi naslednika šefa
kremaljske administracije (Gazeta.Ru,
4. novembar 2003.). Ali, on ništa nije tražio ni molio. Manje poznata
činjenica iz te predizborne kampanje: sva neutrošena sredstva iz
predizbornog fonda su do poslednje kopejke vraćena državnoj blagajni. Skoro
4 godine je «upijao» administrativno iskustvo. Čak je i A. Vološin jednom s
poštovanjem priznao da je «Dima apsolutno odgovoran i čestit čovek»
(«Argumenti i fakti» br. 46, 12. novembar 2003.).
Psiholozi
tvrde da je «Analitičarima» teško da traže nešto za sebe, znatno im je
jednostavnije da izbore zasluženu nagradu za druge.
Ljudi
koji poznaju D. Medvedeva tvrde da on nikada nikome nije pakostio niti
«smeštao». Takva karakteristika predstavlja izuzetno veliku počast za
činovnika. «Analitičarima» uopšte nije svojstveno da «rade ispod žita»
-
oni su pošteni i otvoreni. Politika je, kao što je poznato, prljava stvar i
pojedini komentatori smatraju da mladi potpredsednik nije tome dorastao.
|

Dali je ovo tandem koji će Rusiju podići do nivoa svetske sile
poput nekadašnjeg SSSR-a ili tandem koji će uzdrmati Svet. |
Ali, ako
bude imao dovoljno snage da do kraja istraje na svojim principima, to može
postati zakonomernost koja će se sa svoje strane pretvoriti u politički
princip sa kojim će okolina morati da računa. «Analitičar» je u suštini
takav čovek, a takvi ljudi su V. Putinu jako potrebni, pošto je i sam tog
kova. Takođe se tvrdi da će D. Medvedevu, pošto nije prošao veliku
upravljačku školu, biti teško da savlada osnove vrhunskog top-menadžmenta.
Po statistici, 93% najvišeg menedžmenta Amerike dolazi iz plejade logičara
(T), na čijem vrhu stoje ljudi sa jezgrom ličnosti (TJ – racionalni
logičari). «Analitičar» (INTJ)
spada među njih. U upravljačkoj psihologiji za takve rukovodioce kažu da
poseduju razvijen «refleks cilja». Štaviše, imaju intuitivno osećanje (N
-
intuicija) za ispravno postavljanje cilja. Proces određivanja cilja je
složen, ali ne tvrdi se uzalud da cilj, ako se ispravno postavi, istog
trenutka počinje samorealizovanje. Tako da je D. Medvedevu upravljačka
kompetentnost «u krvi» i u to ćemo se i sami uveriti – to je samo pitanje
vremena.
Iz
stenograma Internet-konferencije prvog zamenika rukovodioca Administracije
Predsednika Rusije D.A. Medvedeva. Moskva, 26. marta 2003.
Upravljačka karakteristika psihološkog tipa
«Analitičar» (ITNJ)
Čovek
koji pretenduje na objektivnost: teži maksimalnom apstrahovanju od
emocionalnih potresa povodom ovog ili onog, teži da pronađe objektivne
osnove za svoje postupke i rad, da vidi glavni stožer razvoja događaja, da
iznese svoje viđenje problema u sistemu. Sve su to bitna obeležja
rukovodioca-objektiviste.
On teži
da svestrano razmotri objekat – samo na taj način se po njegovom mišljenju
može steći objektivna slika zbivanja. Rezultat tih razmišljanja
predstavljaju odgovori na pitanja «zašto», «zbog čega», «radi čega». On
razlaže objekat na sastavne delove i na taj način objašnjava mehanizam
složenih tvorevina. Zahvaljujući takvom prilazu, sposoban je da se snađe u
najsloženijim problemima.
Svoje
mišljenje o bilo kom pitanju ne nameće, ne koristi pritom svoj službeni
položaj. Oslanja se na metodu ubeđivanja zasnovanu na jasnim logičkim
iskazima kojima obrazlaže potrebu i opravdanost donete odluke ili stava.
Stavlja na znanje da je njegova ocena objektivna. Svoje mišljenje može
promeniti samo u slučaju da mu se ponudi argumentovaniji stav.
Beskompromisnost ispoljava samo u slučaju kada se radi o principijelnom
proizvodnom pitanju, naučnoj i socijalnoj istini. U sitnim pitanjima je
popustljiv. Nemarni potčinjeni to mogu koristiti. Ali, ako se pritom
pretera, rukovodilac-objektivista je sposoban na surovo administrativno
kažnjavanje čak do otkaza. U tom pogledu će se ili ograničiti ukazivanjem na
moguće posledice, ili će preduzeti radikalne korake. Ume na pronađe prilaz
ljudima, da izazove zanimanje za sebe ili razumevanje svojih ideja. Prilično
je dobar predavač pošto podstiče čak i neznatnu inicijativu, sasluša sve
tačke gledišta, omogućava da ljudi ispolje svoje sposobnosti, dobro oseća
ljude koji su mu u vidnom polju, na primer, kada drži govor. Dobro oseća
reakciju slušalaca na svoje reči. Ako zatreba, može da se u hodu prestroji,
da skrene razmatranje u neočekivani kolosek. Što je ljudi pred kojima
nastupa više, tim se oseća samouverenije. Zato ima poteškoće u opštenju sa
čovekom koji ne vidi perspektivu, koji je isuviše prizeman. Ne uključuje se
u razgovore na teme koje ga ne zanimaju i ne podržava razgovor koji je po
njemu beskoristan.
Savet psihologa onima koji žele da zasluže poverenje «Analitičara»:
Iz
karakteristike psihološkog tipa «Analitičar»: Više voli da priča o onome što
ga zanima, nebitne podrobnosti u iskazu sagovornika propušta mimo ušiju. Ako
ga tema ne zanima, trudi se da izbegne razgovor, pošto ne želi da uzalud
troši vreme.
Savet:
Govorite kratko i samo o suštini stvari, ako nešto treba da se precizira,
upitaće vas – to je bolje nego da mu razglabate. Ne trudite se da ste stalno
nasmešeni, budite usredsređeni i poslovni. Na kraju svog iskaza obavezno
dajte sažetak.
D.
Medvedevu je vrlo dobro odabrana delatnost u Vladi – odgovoran je za
prioritete u našoj privredno-ekonomskoj politici. U SAD «Analitičare»
nazivaju reorganizatorima biznisa – sve ekonomske prodore pripremali su
takvi ljudi.
PRIMEDBA:
Portreti
VIP-osoba
koje priprema Psihološki centar TASS-Ural zasnovani su na međunarodnom
standardu psiholoških tipova ART (Assotiation
ofr Psichological Type).
Teorija
psiholoških tipova K.G. Junga pretpostavlja da osnov podsvesnog ponašanja
čoveka, pa i onog u politici, predstavlja takozvano «jezgro ličnosti» koje
predstavlja određene standardizovane načine opažanja, obrade informacija i
donošenja odluke. To je objektivan, naučni kriterijum koji omogućava da se
na osnovu analize postupaka, iskaza određenog čoveka stekne predstava o
uzrocima, motivima njegovog ponašanja, prognoziraju radnje, odraze
protivrečnosti svojstvene ličnosti.
Tekst pripremilo:
uredništvo sajta
Srpske politike
|