|
O nasilju i
terorizmu u svetu, čečenskom i kosmetskom problemu, govore ruski pisci i
novinari Igor Aleksandrovič-Makarov i Aleksandar Aleksejevič
Terorizam preti
celom svetu!!
Terorizam i događanja u
Čečeniji su vrlo slični sa onim što se kod vas događa na Kosmetu. Ono što
onespokojava jeste činjenica da Evropska unija mirno gleda na nasilje na
Kosovu i Metohiji, ali se zato uspaniči kada se kod njih ta reč samo pomene
- kaže Igor Aleksandrovič.
|

Čečenski terorista Šamil Basajev
preuzeo je odgovornost za sve terorističke napade u Rusiji |
Pisanje
ruskih medija o Kosmetu, patnjama Srba i stvarnim uzrocima krize u toj
srpskoj pokrajini je različito, ali se ono svakim danom sve više popravlja i
biva sve više objektivnije što na Zapadu nije slučaj. Na Zapadu je ta slika
o Kosmetu i dalje krajnje neobjektivna i jednostrana što zbog politike koju
vodi Zapad što zbog inercije i već stvorene slike o Šiptarima „žrtvama“ i
Srbima dželatima a istina je sasvim suprotna. Tako se i o Čečeniji piše gde
se ruska vojska uvek predstavlja kao neko ko je činio i čini zločine nad
„nedužnim“ Čečenima a niko ne govori o najklasičnijem terorizmu koji smo u
Rusiji na delu već više puta imali priliku da vidimo.
– Postoje
u Rusiji brojne medijske kuće, televizijske, štampa, ali stiče se utisak, da
se u nekim, moćnijim, ponekad propuštena po koja bitna informacija. Razlog
se naslućuje. Medije drže finansijski magnati, koji plasiraju ono što im je
u interesu. Ne mogu baš da kažem da se ne obaveštava o Kosmetu, ali pitanje
je kako i koliko. U Rusiju se polako, potmulo probija, mada mnogo ređe i
suptilnije, nego kod vas, deo pro-zapadne informativne blokade. Ruski narod
zna da je u Srbiji teško, ali mora da zna još mnogo toga, jer ono što
Sjedinjene Američke Države sada rade vama, očigledno spremaju i nama- kaže
Igor Aleksandrovič publicista i novinar iz Sarova, govoreći o odnosu ruskih
medijima i njihovom odnosu prema kosmetskom problemu.
·
Kažete da
postoje razlozi zbog takve informisanosti.
–
U
doba Jeljcina naša država je bila u totalnom rasulu. Sve
obaveštajno-bezbednosne strukture, mreže bile su uništene, prekinute su veze
sa sličnim službama na Balkanu, u Srbiji. To je rađeno smišljeno, jer sa
druge strane, na našu štetu sarađivalo se sa onima koji su hteli da nas
unište. Tako se brzo došlo do situacije da se u Rusiji nije znalo šta se
dešava u Srbiji, a vas su već zasipali bombama. Ruski narod je bio
dezorjentisan i neupućen. Jeljcin je gledao na Srbiju, kao na „prazno
mesto”.Srećom, došao je Putin, koji je u početku morao da balansira. Stvari
su se ipak pokrenule sa mrtve tačke. To je najbitnije. Neke probleme, on
prosto ne može da reši, jer su duboko ukorenjeni. On bi hteo konkretnije da
pomogne Srbiji, ali sve je to nekako neodlučno. Jer, treba se odupreti
Zapadu, Americi. Ne znam, koliko ste upoznati, ali gro našeg kapitala,
novca, još od Jeljcina, nalazi se po američkim i zapadnim bankama i Rusiji
je problem da se taj odnos sa Zapadom previše zaoštrava.
·
Da li ima
medija koji u negativnom kontekstu tretiraju srpski problem?
–
Toga
sada nema. Sasvim sam siguran. Ali, pretpostavljam da se i oni koji ne misle
kao vi, ili ja, to ne smeju da rade, jer bi izazvali veliki revolt i
ogorčenje u ruskom narodu, koji je itekako osetljiv na sve što se dešava u
Srbiji. Brojni su pisani mediji kao: Novaja gazeta, Komsolovskaja Pravda -
oni odmeravaju svaku reč. Stičem utisak da zbog svog kapitala gledaju da se
puno ne zamere Zapadu, ili Americi. Znate i sami, denjgi su denjgi!! U
pozitivnom kontekstu bih pomenuo, recimo listove :Zaftra, koji se prodaje u
tiražu od preko 300 hiljada primeraka, tu je i Nezavisimaja gazeta, sa
donekle većim tiražom, i Rusijskaja gazeta. U novinama takvog profila
neretko ćete naći komentare, intervjue o golgoti koju preživljava vaš narod.
Na izvestan način štampa je ipak malo polarizovana.
·
Na Kosmet
ste dolazili i ranije.
Vaša novinarska specijalnost je terorizam u svetu, Rusiji, na Kosovu i
Metohiji!
–.Prošle
godine sam obišao brojne srpske enklave, počev od Kosovske Mitrovice,
Obilića... Dovoljno je konstatovati da će u budućnosti terorizam uzimati sve
više maha, da ga je veoma teško sprečiti, i da i Rusija, znate i sami, po
nemilim događajima nije toga pošteđena. Na KiM vlada teroristička,
organizovana i albanska mafija. Pišem o takozvanoj albanskoj armiji,
terorističkoj mreži koja se razgranala, i koju Zapad svesrdno podržava,
naravno iza kulisa, jer oružje i droga je, priznaćete, vrlo unosan posao.
Isto mislim i o „Kosovskom zaštitnom korpusu. Mislim da je terorizam najveća
pretnja i za Srbiju i Rusiju. Ali, toga neće biti pošteđen ni svet. Zbog
toga treba da se zna istina. Ono što onespokojava jeste činjenica da EU
mirno gleda na terorizam kod vas i nas, ali se zato uspaniče kada se kod
njih samo pomene, ili čuju za pretnje. Po mojoj proceni, a problem terorizma
obrađujem više od 20 godina, on će se vrlo brzo preseli i u druge delove
Evrope. To je neminovnost.
·
Držanvnici EU uvažavaju neke ljude, koji su bliski svetu terorizma.
–
Onaj
ko priznaje Tačija kao šiptarskog političara radi to zlonamerno. Zna se u
Evropi ko je Tači i zna se da su on i njegovi sledbenici veliki zločinci.
Činjenica je da su ubili na hiljade nedužnih Srba. Sada o tome pišem knjigu.
Kao što je Čečenija naš trn u oku i veliki problem, veštački izazvan sa
strane, da bi se Rusija destabilizovala, tako je i Kosmet vama trn u oku,
jer to je, priznaćete, dosta sličan scenario. Osim toga, Kosmet je postao
distributivni centar u kojem se ukrštaju sve svetske transverzale i putevi
droge. Albanska mafija je najozbiljnija kriminalna organizacija u Evropi, a
često su članovi te mafije iz redova sadašnje aktuelne vlasti. Godišnji
prihod samo od prodaje droge premašuje šest milijardi dolara. Takođe je
dokazano da postoji decenijska veza između kriminalnih organizacija i
lokalnih ekstremista. Odatle dolazi svo zlo. Pripremam knjigu o vrlo
ozbiljnom problemu terorizma na Kosmetu i tu će te dosta toga moći da
pročitate.
·
Aleksandar Aleksejevič je i urednik lista „Sarov”, časopisa „Sarovskaja
pustinja” i član predsedništva nižnjenovgorodskog Udruženja književnika.
– U
Čečeniji sam bio više od 15 puta kao akreditovani novinar.
Video sam na terenu šta
se radi i uverio se ko stoji iza zla, koji je u prvom redu, tamo zadesio
ruski narod, ali i ostale narode. U Čečeniji su živeli i Ukrajinci,
Belorusi, Jermeni...sada gotovo da ih nema. Prvi put sam u Čečeniju bio
1990. godine. Tamo je bilo preko 3oo vojnika iz Sarova. Znam sigurno da u
Čečeniji ruska vojska nije počinila zločine koje su godinama pokušavali da
im pripišu, oni koji su sve i zakuvali. Uverio sam se da je Amerika duboko
umešna u rat u Čečeniji. Na jednoj planini video sam kako naše kolone
bombarduju iz pravca Gruzije. Uniformisani ljudi. Trudili su se da budu
neupadljivi. Ali, u torbama su nosili dokumenta i dolare. Bili su to
američki vojnici, specijalci. Rusku vojsku su bombardovali oni koji su iz
Gruzije prevozili municiju namenjenu teroristima u Čečeniji. Tamo nema više
Rusa. A nekada je u Čečeniji,
naročito u
pojedinim gradovima 80 odsto činilo rusko stanovništvo. Grozni je bio ruski
grad
u kome je bilo malo Čečena.
·
Tvrdite
da je slučaj Čečenije sličan kosmetskom!
–
Znam
da je Kosmet vaš kolevka, centar vašeg duhovnog bića, identiteta Ali i
Čečenija je srce ruske zemlje. Tamo su nekada bili Kozaci. Oni su
najoriginalniji Rusi, koji nepokolebljivo drže do svojih korena, tradicije,
a tako vaspitavaju i svoju decu. Kozaci su pomagli sve pravoslavne narode u
Pridnjestrovlju, Abhaziji, Južnoj Osetiji. Kozaci su da budem jasan -
najčistiji Rusi. Žive oko Sibira, Urala, na severu Rusije. Na srpskom
Kosmetu je prava agonija. Hoće da vam oduzmu ono što je uvek bilo vaše. U tu
prljavu igru Amerikanci ucenjivčki uvlače i druge, zemlje. I onda će „kao”
da zavlada mir. Mira, bez Srba!!! Priznaćete da u velikoj meri podseća na
čečenski slučaj jer i Čečenija je danas bez Rusa, kao što je Kosovo i
Metohija skoro bez Srba ili su oni smešteni u geta. Daću sve od sebe da u
našim medijima bude što više prostora i tema o KiM.
Moramo
jedni drugima pomoći.
Rusija u
svetu ima jedino još Srbe za prijatelje. A mislim da i vi imate samo nas.
Biljana Živković |