|
Dorijan Šetina
kompozitor i pisac za Srpsku politiku podstiče na razmišljanja o nekim
svakodnevnim dilemama i realnim dometima uspeha
Ugled, mesto,
pozicija i status
Jako je teško ako ne i nemoguće
tačno odrediti nečiju poziciju u društvu jer je ona u zavisnosti od širokog
spektra principa koji su toliko individualni za svakog od nas. S toga je piramida
moći, ugleda, pozicija u društvu i nečiji status praktično
individualno posmatranje u zavisnosti iz kog ugla se na piramidu gleda.
I
nad popom ima pop
Manifestacija relativnosti nečije pozicije u društvu se ogleda u poziciji
posmatrača. Pozicija je pojava koju možemo okarakterisati kao viziju ili
sliku koju posmatrač dobija kroz prizmu okruženja, društvenog statusa i
sopstvenih predrasuda uključujući tu i simboliku preduverenja
ovocivilizacijskih normi isklesanih kroz duh geografskih, istorijskih i
kulturno-genetskih promena. Jako je teško ako ne i nemoguće tačno odrediti
nečiju poziciju u društvu jer je ona međuzavisna sa širokim spektrom
principa koji su toliko individualni za svakog po na osob da je raznolikost
razumevanja istih praktično individualna pojava. Ona zavisi od trenutnog
raspoloženja, kulturnog, obrazovnog i duhovnog nivoa kao i predodređenih to
jest naslednih predispozicija obrađenih porodičnim i društvenim vaspitanjem.
Ovome možemo dodati i nivo sociološke inteligencije kao i viziju
postavljenih ciljeva sopstvenog napretka te možemo reći da je društvena
pozicija sociološka pojava i jedna od glavnih karakteristika ovozemaljskih
bića. Za svako biće ona ima lica koliko i ukupno bića na tom duhovnom i
intelektualnom nivou.
Ako bi zamislili hipotetičku situaciju da ovoga trenutka na našu planetu
dođu neka nova tehnološki, intelektualno i duhovno razvijenija bića, prvo
što bi ta bića uradila u pristupu ka uspostavljanju kontakta i razumevanja
nas, je podela a zatim klasifikacija svih bića na planeti Zemlji. Verovatno
bi tu klasifikaciju uradili po kriterijumima inteligencije, tehnološkog,
društvenog, duhovnog i organizacionog nivoa. Rezultat ovakve klasifikacije
bi dao tačne pozicije svih bića u odnosu na sva bića na planeti osim za
čoveka. Čovek bi na svim pozicijama i nivoima uneo tako fatalnu grešku koja
bi se manifestovala kroz rezultat koji bi pokazivao da na planeti umesto
šest milijardi ljudi ima šest milijardi civilizacija. Posle ovakvog
rezultata nije teško pretpostaviti za koju bi se vrstu najviše
zainteresovali vanzemaljci.
No, ostavimo vanzemaljce da se na miru “dive” našim potencijalima pa se
vratimo u tragikomičnu realnost “trećeg” stanja naše društveno-političke
strukture i pokušajmo da pronađemo onu pravu magičnu poziciju ka kojoj treba
da stremimo. Ne mogu ni zamisliti kakvu će društveno-političko-duhovnu
nakazu izroditi ova naša devetomesečna trudnica s ovakvim genetskim
materijalom. A samo što se nije porodila. Jedina svetla tačka u celoj
situaciji za mene je što je začeće obavljeno sa Svetim Duhom pa mi ostaje
nada da će se bar negde na nekom nivou ispoljiti njegovi geni.
Dok idem gradom kolima jureći za čuvenom “životnom kombinacijom”, ponekad na
semaforu dok čekam zeleno svetlo spopadnu me romski klinci. Uporno hoće da
mi operu čistu šofer-šajbnu. Gledam ih dok mole za neki dinar i prosto čujem
misli koje im se motaju po glavi:”Blago njemu, vozi dobar auto i sigurno ima
super posao koji mu donosi dosta para”.Znam da i ako nesvesno, vide sebe na
mom mestu i na mojoj društvenoj poziciji koja je sa njihove tačke perača
šoferki visoka kao Empaer Stejts Bilding. Na tom poznatom oblakoderu
proslavio se i čuveni King Kong. E, kada bi samo znali koliko ima istine i
simbolike u tome da jedan majmun sedi na vrhu najveće zgrade. Dok ih gledam
i razmišljam o njihovim zabludama, okrećem glavu i vidim da pored mene u
susednoj traci stoji neki prestižni Mercedes. Hvatam sebe kako počinjem da
razmišljam isto kao i klinci koji peru moj prozor. Ovaj splet okolnosti me
je podstakao da počnem da mislim o tome. Prosto sam siguran da i taj koji
sedi u tom najnovijem modelu Mercedesa gleda u nekog svog idola sa željom da
mu uzme mesto, poziciju i status. I tako, piramida želja raste skoro u
nedogled.
Pre
neki dan gledao sam vesti i reportažu o Putinovoj poseti Evropskoj Uniji.
Došao je u posetu, a sačekali su ga svi ministri Evropske Unije. Ceo
Strazbur je bio paralisan od policije i obezbeđenja. Nezabilazni crveni
tepih je dočekao Putina, a on je onako važan i u skladu s pozicijom prošao
njime i ušao u salu gde su svi ministri ustali i počeli da aplaudiraju.
Uvažavanje, moć…Čim je seo za sto, odmah su mu ponuđeni razni dokumenti na
potpisivanje. Posle kratkog govora o pravima i pravdi, otišao je brzo kao
što je i došao, ostavljajući ministre u tugi i duševnom bolu da maštaju o
njegovoj poziciji i moći. Odmah za tim prilogom usledio je prilog gde je taj
isti Putin posetio jednu pravoslavnu crkvu. I kakav preokret! Došao je
pompenzno uz ogromnu pratnju i obezbeđenje, prošao crvenim tepihom visoko
uzdignute glave. A onda se taj veliki moćni čovek odjednom pretvorio u
sitno, skrušeno i ponizno biće koje se savilo i poljubilo ikonu Isusa
Hrista.
Ne znam za
vas, ali ja sam u tom trenutku shvatio kojim putem, kojoj poziciji i kome
treba da stremim.
Dorijan
Šetina |