<%@ Language=JavaScript %> SRPSKA POLITIKA
 

Ekipa Srpske politike 11. jul 2008.

Predhodna strana

Izveštaj Ujedinjenih Nacija o kriminalu na Balkanu u poređenju sa ostalim svetom
 
Englezi lopovi a Albanci dileri droge
 
Balkan je siguran region u poređenju sa drugim delovima sveta, ali među balkanskim zemljama, Albanija ima najveći broj ubistava, najveće krijumčare droge i visok nivo korupcije, navodi se u izveštaju kancelarije UN za kriminal i drogu - UNODC.
 
Izveštaj UN na 130 strana daje analitičko poređenje kriminala na Balkanu sa drugim zemljama zapadne Evrope. "Balkan je sigurniji nego što se misli", kaže se u izveštaju o globalnom kriminalu, ali je među balkanskim zemljama Albanija država koja ima najviše problema. Ovo se kaže u izveštaju o drogi i kriminalu kancelarije UN za drogu i kriminal.
 
U izveštaju se kaže da su Albanci najveći krijumčari droge u Evropi, te da su albanske grupe jedine registrovane u izveštaju "Europol 2006, Pretnja organizovanog kriminala". "Albanci kontrolišu 70 odsto heroina koji ulazi na najveći broj evropskih tržišta. Polovina heroina koji su zaplenili italijanski policajci tokom 2006. godine je dolazila preko Albanaca", navodi se u izveštaju koji prenose mediji u Tirani.
 
Ono što stručnjaci za praćenje droga i ostalih opijata znaju ali o čemu se nerado piše i govori je to da je u Avganistanu proizvodnja heroina porasla za sedam puta otkada su Avganistan okupirali Američke vojne snage. Količina narkotika na Kosovu i Metohiji se povećala za 12 puta od kako je ta teritorija pod kontrolom NATO-a. Pojavljuje se još jedan vrlo indikativan paradoks. Putevi heroina su već odavno dobro poznati ali na Kosmetu danas ima podjednako i heroina i kokaina, koji je ranije bio redak i veoma skup bar na našem tržištu. Na beogradskom tržištu narkotika danas se kokain prodaje u bescenje u odnosu na 1999 godinu kada NATO vojnika nije bilo na ovim prostorima. Ako znamo da brodski trgovinski saobraćaj između Južne Amerike i Albanije ili Crne Gore skoro da i nepostoji jer se sa tim dalekim zemljama i ne trguje, a avionskih linija uopšte i nema postavlja se pitanje odakle stiže kokain. Iz Italije sigurno ne jer ko bi drogu švercovao sa Zapada u Srbiju ako joj je tamo znatno veće cena.
 
Najlakši i najbezbedniji transport kokaina iz daleke Južne Amerike do Kosmeta je vojnim transportnim avionima koji doleću iz Amerike u „nezavisnu - NATO državu Kosovo“ prenoseći razne potrepštine za veliku bazu Bonstil a koje niko nema pravo da kontroliše i pregleda. Kokain se onda proda „na veliko“ poznatim šiptarskim narko porodicama i operacija prebacivanja ka zapadnoj Evropi kreće zajedno sa već odavno razrađenim putevima za heroin. Američke „Galaksije“ često doleću na Kosmet i iz Avganistana, Pakistana… da nešto pretovare ili utovare za dalji put ka svojim matičnim američkim bazama. U celoj toj vojno ratnoj priči ko će znati i utvrditi, a ko i sme, šta se sve tim avionima vozi utovara i pretovara. Nije nikakva posebna tajna da CIA dobar deo svojih „prihoda“ inkasira od kontrole šverca droge ali i direktne trgovine.
 
U ovoj velikoj igri Šiptari su srednji i sitni prenosioci i rasturači droge na platežnim zapadnim tržištima ali glavni bosovi u ovom poslu nisu ni u Albaniji ni na Kosmetu, oni su mnogo dalje i dobro zaštićeni pa o njima u ovih 130 stranica teksta nema ni reči.
U Albaniji se inače gaji Kanabis ili Indiska konoplja kako je neki zovu i o tome je i zvaničnim vlastima u Albaniji upoznata. Upoznata je EU koja je zahtevala da albansko rukovodstvo taj problem najzad reši o čemu je i Srpska politika pisala u tekstu Albanija i fenomen Lazaret. Kako će Albanija to rešiti pre navodnog ulaska u EU nije nam poznato, ali kako će se problem droge na Kosmetu rešiti znamo. NIKAKO. To je jedina „privredna grana“ nove „države Kosovo“ i ako se taj biznis ugasi sve će stati. Evropska Unija i SAD bi onda i bukvalno morali preuzeti obavezu izdržavanja oko 1,5 miliona stanovnika Kosova zajedno sa celom „državnom“ infrastrukturom, što im nikako ne bi prijalo.
 
Osim droge gde Albanci igraju ključnu ulogu, Albanija ima najviši nivo korupcije. Ipak, izveštaj o korupciji "Transparensi internešenela" (Transparency International) nema u fokusu samu korupciju.
Prema izveštaju "Transparensi internešnela", koji je 2006. sproveo istraživanje u 57 zemalja, barometar globalne korupcije pokazuje da jugoistočna Evropa ima 4,5 puta veću korupciju od proseka u zapadnoj Evropi.
 
I ovaj deo izveštaja o korupciji je ostao prilično šupalj. Što se Albanije tiče korupcija od uvođenja „demokratije“ predstavlja način života što se događa i u gotovo svim zemljama tranzicije. Nešto je raširenija u odnosu na ostale države ali je na političkom i državnom vrhu najveća kao i kod svih bivših socijalističkih zemlja. Moguće da će se korupcija u Albaniji i smanjiti ali što se korupcije na „nezavisnom Kosovu“ tiče tu su stvari vrlo komplikovane. Na kosmetu korupcije gotovo i nema, ako se misli samo na Šiptar. Tu postoje dve stvari međusobna otimačina među Šiptarima i krupna korupcija na relaciji Šiptari – stranci. Pod te strance podrazumevamo razne američke i evropske lobiste, predstavnike UN i EU koji tu zavode red i upravljaju „nezavisnom državom“. Treba dobro napuniti džepove raznim Kušnerima, Štajnerima, Hakerupima… ali i Aktisarijima, pa američkim kongresmenima, senatorima sve do predsedničkih kandidata.
 
Kada ovu korupciju koja se „kulturnije“ zove lobiranje povežete sa jedinom „privrednom granom“ na Kosmetu, drogom, onda se lako dolazi do zaključka da se šverc droge na Kosmetu ne može NIKAKO suzbiti. Ne može jer onda nema para za lobiranje. Zato je pametnije i Amerima i EU da mnogo ne talasaju o toj drogi i Albancima koji su samo rasturači inače ostadoše bez dobrog dodatnog prihoda u formi lobiranja. Stvarno ne bi bilo lepo videti „uglednog“ Ahtisarija na uglu ulice kako valja drogu. Ovako nađeno je rešenje. On će narko mafiji napraviti kontrolisanu narko državu u Evropi a oni će onda da tu drogu rasturaju po Evropi. On i ostali zaslužni će samo s vremena na vreme da od Šiptara ili Albanaca (to nije isti) naplati reket, odnosno svoju lobi proviziju. Tako ugledni Ahtisari ostaje i dalje ugledan, čak i čalan Bilderbeg grupe, a Tači Haredinaj, Čeku… „državnici“ narko dileri.
 
Što se tiče ostalih kriminalnih radnji, Albanija ima najveći broj ubistava u poređenju sa drugim balkanskim zemljama (što je bilo i pre 100 godina) a, prema izveštaju, broj ubistava je za pet odsto veći posle pada vlade 1997.
Kada je u pitanju krađa automobila, Albanija nije problematična zemlja. Jasno je zašto nije problematična, jer ako vas uhvate ode glava, pa neće imati ko da vozi auto.
Na 100.000 registrovanih automobila, 90 je ukradenih, a najveći problem za to na Balkanu predstavlja Bugarska sa 412 ukradenih automobila. Šampion je Velika Britanija sa 1.330 ukradenih automobila na 100.000 registrovanih. Prosto je neverovatno ali ti „fini i kulturni“ Englezi koji svima drže lekcije, a toliki lopovi, triput veći i od Bugara.
 
Bez obzira na sve pomenute kriminalne radnje, iz izveštaja proizilazi da je jugoistočna Evropa jedan od najsigurnijih regiona na svetu i da borba protiv organizovanog kriminala čini ovaj region još sigurnijim.
Izveštaj je objavljen prošle nedelje i smatra se da je vrlo pozitivan jer negira mišljenje većine građana u svetu da je Balkan opasno mesto. Koliko će nam ovaj izveštaj pomoći nisam siguran ali ga bar negde treba iskoristiti bar u svrhu odbrane i Englezima podvući da su najveći lopovi pa da bi bilo umesnije da ućute.
 
Tekst pripremila
Ekipa Srpske politike
 
Predhodna strana

  Štampa

.


     © 2002 Srpska politika