Večnaja
pamjat svim
žrtvama
,,Oluje'',
,,Bljeska''
i ostalih
zverskih pohoda protiv srpskog naroda u Krajini.
Krajina
Najponosnije ime koje se moglo dati Srbinu je – Krajišnik. Mnogo je
srpske krvi stolećima
rasipano u grumenu te zemlje koja se zove Krajina. Mnogo je Srpske krvi
ta zemlja upila,
više od svih zemaljskih carstava Evrope,
da
bi je danas neko nekome mogao dodeliti, i od onih koji su njenu slavu
proneli odvojiti.
 Krajina
je stara srpska i slovenska reč. Starija od Hrvatske, Notr Dama,
Ajfelove kule, Nju Jorka, Pentagona i svih simbola moderne
,,civilizacije". Krajina je drevno ime za zemlju, kraj u kome jedan
narod živi bez obzira na sve, ljubeći
nju i njene
blagodati. Krajina je gorštačka reč, slavna koliko i njeno poreklo i
značenje, njeni ratnici i junaci, njene crkve i manastiri, njen narod.
Ona je i Kočina i bosanska, i negotinska i Veljkova, i kninska i
dalmatinska, i lička i banijska i kordunska i cetinska. Ali ona je i
srpska i Svetosavska, i Stojana Jankovića i Vuka Mandušića, i svih onih
Srba koji su i posle propasti srednjevekovnih srpskih zemalja nastavili
večnu borbu. Krajina ima i svoje Kosovo i svoju Lazaricu,i
svoje
pesme o uskocima,i svoju ratničku aristokratiju. Krajina je jedno od
najslavnijih imena Srbije.
Sva nepokornost srpskoga naroda, slobodarski duh, viteško ratovanje
izgradili su Krajinu srpskom zemljom. Vekovi borbi, još od prvih
naseljavanja Srba u Dalmaciju za vreme cara Iraklija, preko slavne Bosne
kralja Tvrtka, pa sve do Mletačke, Ugarske i Austrije.
Borba svetlosti i tame, osvajača i neosvojenih, kosmičkih dimenzija.
Krajinom su gospodarile mnoge države, ali samo po teritoriji, nikad i
duhom. Duh zemlje je uvek uz one koji je brane, bez naknade za to,
beskompromisno, unapred odredivši sebi sigurnu smrt.
Smrt posle koje dolazi novi život i koja ostavlja neizbrisiv trag u
vremenu, postaje zavet i amanet pokolenjima,
kletva, ali istovremeno i blagoslov.
Krajina je mnogo krvi u grumene svoje zemlje upila.
Srpske krvi,
rasipane stolećima,
od svih zemaljskih carstava Evrope,
ali i od onih koji su njenu slavu videli drugim očima.
To su bili oni,
koji nisu izdržali
napade Turaka na toj istoj zemlji,
ali samo po imenu.
Po krvi,
to su ljudi kao i mi,
koji su za račune
prolaznog carstva prešli
sa puta slave na put greha i sladostrašća.
Isti oni koji su se juče
Srbinom zvali,
danas uzeli drugo ime,
a već
sutra ubili rođenog
brata koji ime nije promenio.
Brata,
koji nije
zlo mislio, ali koji nije hteo da bude na kolenima pred osvajačem.
Najponosnije ime koje se moglo dati Srbinu je – Krajišnik. Visok, prav,
graničar, hrabar i pomalo lukav, Krajišnik je simbol srpske ratničke
tradicije.
Krajišnicima su se nazivali najhrabriji ratnici, od kojih je izgrađena
duhovna, prava aristokratija. Porodice koje su dobile svoje zvanje ne
imetkom ili srodstvom, već koje su ga krvlju
otkupile,
a takva titula je večna.
Krajina je u očima mnogih danas, izgubljena. U geopolitičkom smislu, to
viđenje je i tačno, ali u duhovnom smislu i svesti svih bogoljubivih
Srba, ona je i dalje naša. U Dalmaciji, zapadnom Sremu, Baranji, Lici i
dalje je duh srpski prisutan isto onako kako je bio prisutan na Kosovu
tokom svih ovih stoleća.
Ma koliko se neko trudio da to izbriše, neće uspeti, jer duh i krv se sa
tla izbrisati ne mogu.
Večnaja
pamjat svim
žrtvama
,,Oluje'',
,,Bljeska''
i ostalih zverskih pohoda protiv srpskog naroda u Krajini.
Mladen Stevanović -Kruševac
Izjave
hrvatskih zvaničnika samo lepe laži za zapadne medije
Hrvatska nudi maglu
Savo
Štrbac, predsjednik Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas",
smatra da hrvatska država i hrvatska administracija opstruišu povratak
Srba u Hrvatsku i da su badava svi pozivi Stipe Mesića i Ive Sanadera,
koji slijede samo zbog međunarodne zajednice.
- Ako im je to prioritetno državno i nacionalno pitanje, kako kažu, onda
ko opstruiše povratak Srba. Oni koji pozivaju oni i opstruišu povratak,
jer to je igra. Hrvatska žuri u EU, Hrvatska je pozvana u NATO. Mesić je
i nedavno izjavio da je slab povratak Srba. Ima preko 20 zakona koji su
diskriminirajući. Neka stvore uslove za povratak Srba pa neće biti
prepreka da se vrate.
·
Kako da se vrate prognani Srbi kada su već izgubili stanarsko pravo u
Hrvatskoj?
ŠTRBAC: U Hrvatskoj su trebali postupiti kao i u BiH, jer je to i bio
nalog međunarodne zajednice. Oni su nama ponudili maglu, i nama Srbima i
međunarodnoj zajednici. Stambeno rješavanje je kao socijala za Srbe koji
se vrate, a nekada su imali društveni stan. Uslov jeste to da su bili
nosioci stanarskih prava, da se vrate u Hrvatsku da stalno tamo žive i
da nemaju na području SFRJ ništa u privatnom vlasništvu, te da od 1991.
ništa nisu zamijenili ili otuđili što se tiče nekretnina. Neko kaže da
su Srbi imali 37.000, a neko 50.000 stanova. Koja god se cifra uzme
velika je i ti stanovi su ogromno bogatstvo. U stanovima je živjelo
najmanje 200.000 urbanih Srba, jer stanovi su u gradovima. Kažem im da
nam vrate stanove kako je urađeno u BiH i, ako im je do toga stalo,
odmah se vraća 100.000 Srba. Ti stanovi su isplaćeni kroz doprinose iz
njihovih ličnih dohodaka. Međutim, oni još nisu ni napravili stanove za
stambeno zbrinjavanje, ali kažu da će do 2011. godine riješiti oko
četiri hiljade zahtjeva onih koji su predali zahtjev za stambeno
zbrinjavanje. Veliki broj i tih ljudi odustao je kada je čuo da se ti
stanovi ne mogu nasljeđivati i otkupljivati.
Klikom miša uvećaj kartu
|
·
Gospodin Pupovac je tražio izmjenu Zakona o stanovima?
ŠTRBAC: Ma, svašta on traži, ali on je u koaliciji s HDZ-om.
·
Kakva prava Srbi imaju danas u Hrvatskoj?
ŠTRBAC: Pa, imaju veća nego do 1995. kada nisu imali ništa. Hrvati su
shvatili... Ko zna kakav je bio sporazum u prethodnom sazivu parlamenta
i Vlade, jer i tamo je Pupovac u koaliciji sa Sanaderom. Pupovčeva
stranka ima tri zastupnika. Srbi su u koaliciji s HDZ-om, s kojim se sve
ovo desilo Srbima. Srbi koji su tamo ostali imaju drugačiju filozofiju
nego mi koji to posmatramo iz izbjeglištva. Opredijelili su se da se
priključe poziciji i da uzmu mrvice, jer bolje išta nego ništa. Uzimaju
mrvice i raduju se svakoj obnovljenoj kući, svakom povratniku. Onoga
trenutka kada su Hrvati smislili da nas prebace sve na pojedinačno, a ne
na kolektivno, znači pojedinačna penzija, pojedinačan povratak i sve
ostalo, onda je nastupilo totalno rasulo u srpskom kolektivitetu.
·
Na crnim listama se nalazi oko dvije hiljade Srba?
ŠTRBAC: Taj broj ne opada. Ratni zločini ne zastarijevaju, stalno se
podnose nove optužnice, nove prijave, sprovode se nova suđenja u
odsustvu, hapse se povratnici. I ove godine je bilo sedam hapšenja,
izručuju se iz drugih zemalja. To je opet druga, a ako ne i prva smetnja
povratku. Vratiću im još 100.000 Srba u radnoj i plodnoj kategoriji da
Hrvatska izvrši analizu krivičnih postupaka i to svede na razumnu mjeru.
Niko ne brani ratne zločince, ali ne može
biti ratni zločinac neko ko je ubio konja. Hrvati su degradiraili pojam
ratnog zločina.
·
Da li će Atif Dudaković biti procesuiran od strane Suda BiH za stradanje
Srba u Hrvatskoj?
ŠTRBAC: Treba vršiti stalni pritisak argumentima. Evo, sada imate
nezamislivu situaciju da se sudi hrvatskim generalima što je bilo
nezamislivo. Do 2000. godine državna politika Hrvatske bila je da
nijedan Hrvat ne može da počini ratni zločin i niko nije bio
procesuiran, osim jednoga. Oni su pošli od toga da su se branili, a oni
koji su se branili mogu u samoodbrani da učine sve, eventualno zločin u
ratu, ali nikako ratni zločin. Dokazima smo učinili da je Šefik Alić,
koji je bio odgovoran za likvidaciju četvorice, bio pod njegovom
komandom. Sud je konstatovao i utvrdio da je riječ o pripadnicima Srpske
vojske Krajine, da su zarobljeni i likvidirani. Alić nije bio odgovoran
po komandnoj odgovornosti, nego neki mudžahedin koji je pobjegao. Pa,
valjda postoji još neko u tom lancu. Nažalost, na našim prostorima ko je
na jednoj strani heroj na drugoj je zločinac.
Na Balkanu su stalno bili veoma krvavi ratovi, bilo je uništi
protivnika, nekada s više junaštva, a nekada s manje. Ovaj rat se
odigravao pred očima svijeta i da nije bilo medija i da nije sve
zabilježeno to bi sve danas bili heroji. Nažalost, takva percepcija važi
i u svijetu. Hrvati i Muslimani su zahvaljujući mnogo čemu, parama,
lobiranju, medijima, uspjeli da se prikažu kao žrtve. Srbi je trebalo da
pređu ogroman put od zločinačke strane pa do strane u kojoj smo i sami
stradali. Sada smo došli i do toga da nas kroz presude tretiraju kao
žrtve.
B. Gagula
|
